“Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16)
Pavao piše: “Činite sve bez mrmljanja i oklijevanja, da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru, čvrsto držeći riječ života, da se mogu ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud trčao ni uzalud se trudio.” (Filipljanima 2,1416) …
U kojoj mjeri osobe koje Bog ne usmjerava, iako se izjašnjavaju kao kršćani, doprinose uspješnosti Evanđelja u svojim poslovnim odnosima s onima koji nisu obraćeni? Ima mnogo onih pokraj čijih će imena u nebeskim knjigama biti zapisano: Nisu proizvođači, već potrošači. Oni ne donose rod na slavu Božju. Gospodin ne može surađivati s njima. Oni su kamenje koje zauzima prostor u građevini, ali ne šire svjetlo. Oni ne svijetle kao živo kamenje zato što ne primaju svjetlo od najvažnijeg Ugaonog kamena. Mogu li dopustiti sebi da se i dalje oslanjaju na svoju dušu do te mjere nesigurnosti? Kršćani su pod Kristovom vlašću slušajući Njegove upute i obavljajući posao koji trebaju činiti kao Božji sljedbenici, ili su pod vlašću neprijatelja. Oni ili čine dobro ili neprocjenjivu štetu. …
Kršćani trebaju biti nositelji svjetla, govoriti svima s kojima dolaze u dodir: Slijedite mene kao što ja slijedim Krista. Trebaju biti primjer pobožnosti, predstavljati Krista svijetu riječima, duhom i djelima u svim poslovnim pothvatima bilo sa svojom braćom ili s nepoznatima. Trebaju pokazati da su njihova djela odraz djela njihovog uzvišenog Uzora. Sve ovo je Krist zapovjedio svojim sljedbenicima. Oni trebaju pokazati nadmoćnost nebeskih načela u odnosu na načela ovoga svijeta. …
Pravi kršćani uvijek će svijetliti kao svjetla u svijetu. Oni su svjetlonoše koji djeluju na višem stupnju ponašanja od onoga na kojem djeluju nekršćani. Njihova neporočnost i čestitost u svemu što rade izvor je prosvjetljenja drugima. Oni daju ono što primaju obznanjujući dužnosti i prednosti kršćanina. Načela Evanđelja koja usavršavaju i oplemenjuju unose u svaku fazu života. (Letter 148, 1899.)
Za razmišljanje: Kakvu “neprocjenjivu štetu” mogu učiniti ako nisam posvećen Bogu?