Važno je usporediti Eden i Getsmani

“Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici.” (Rimljanima 5,19)
Kristov život trebamo neprekidno proučavati, o njemu trebamo pozorno razmišljati sa željom da shvatimo zašto je On uopće morao doći. Do svojih zaključaka možemo doći jedino istraživanjem Pisma, kao što nas Krist i potiče kad kaže: “Ona svjedoče za mene.” Istražujući Riječ, možemo spoznati vrlinu poslušnosti kao suprotnost grešnoj sebičnosti. “Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici.” (Rimljanima 5,19) Edenski vrt, ukaljan ljagom neposlušnosti, treba pozorno proučavati i usporediti ga s Getsemanskim vrtom u kojem je Otkupitelj svijeta proživljavao nadljudsku agoniju kad su grijesi čitavog svijeta svaljeni na Njega. Poslušajte molitvu jedinorođenog Sina Božjeg: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja nego tvoja volja!” (Matej 26,39) “Ponovno se udalji te uze moliti: ‘Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja.’” (Matej 26,42) I po treći put se pomolio izgovarajući iste riječi. Upravo je na tom mjestu tajanstvena čaša podrhtavala u rukama Božjeg Sina. Hoće li On u agoniji otrti krvavi znoj sa svojeg lica i napustiti ljudski rod? Strašni prizori bijede, stradanja i propasti izgubljenog svijeta smjenjivali su se pred Njegovim očima. “Kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju.” (Luka 22,44) “Tada mu se ukaza anđeo s neba i poče ga hrabriti.” (Luka 22,43) Borba je završena. Isus je odlučio proslaviti svojega Oca tako što će ispuniti Njegovu volju i snositi osudu, posljedicu čovjekovog prijestupa. Bio je poslušan do same smrti, i to smrti na križu. To je ono do čega je dovela Adamova neposlušnost i što poslušnost Božjeg Sina znači za nas. … Sreća ljudskih bića sastoji se u njihovoj poslušnosti Božjim zakonima. Poslušnošću Božjem zakonu ona su ograđena i zaštićena od zla. Nitko ne može biti sretan, a istodobno odvojen od Božjih jasnih zahtjeva, niti može sigurno slijediti mjerila koja je sam uspostavio. (Manuscript 1, 1892.; Manuscript Releases, sv. 6, 336—338)