“Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista — kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5,20)
Otkako se uznio na Nebo, Krist, veliki Poglavar Crkve, obavlja svoje djelo na ovom svijetu preko svojih izabranih predstavnika preko kojih se obraća sinovima čovječjim i služi njihovim potrebama. Ozbiljna odgovornost počiva na onima koje je Bog pozvao da djeluju riječju i naukom na izgradnji Njegove Crkve. Oni umjesto Krista trebaju pozivati ljude da se pomire s Bogom. …
Kristovi propovjednici su duhovni čuvari naroda povjerenog njihovoj skrbi. Njihovo djelo je uspoređeno sa stražarskom dužnošću. U stara vremena stražari su često bili postavljani na gradske zidine odakle su, s povoljnog položaja, mogli nadgledati važne točke i objavljivati uzbunu kada bi se približio neprijatelj. O njihovoj vjernosti ovisila je sigurnost svih koji su živjeli u gradu. …
Svakom propovjedniku Gospodin poručuje: “I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.” (Ezekiel 33,7) Ove prorokove riječi opisuju ozbiljnu odgovornost koja počiva na plećima onih koji su postavljeni kao čuvari Crkve, upravitelji Božjih tajni. …
Stražari na sionskim zidinama imaju prednost živjeti blizu Gospodina, biti tako osjetljivi na pozive Njegovog Duha da On može djelovati preko njih kako bi grešnicima otkrili opasnost u kojoj se nalaze i ukazali im na sigurno utočište. … (GW 13—15)
Srce pravog propovjednika ispunjeno je silnom težnjom da spasi duše. On troši vrijeme i snagu, ne štedi nikakav napor jer drugi moraju čuti istine koje su njegovoj duši donijele zadovoljstvo, mir i radost. Na njemu počiva Kristov Duh. On bdije nad dušama kao onaj koji mora položiti račun. Očima uprtim u križ na Golgoti, gledajući podignutog Spasitelja, oslanjajući se na Njegovu milost, vjerujući da će biti s njim do kraja kao njegov štit, njegova snaga, njegova djelotvornost, on radi za Boga. Pozivima, molbama i uvjeravanjem o Božjoj ljubavi, on nastoji zadobiti duše za Isusa i na Nebu ga ubrajaju među “pozvane, izabrane i vjerne” (Otkrivenje 17,14). (Djela apostolska, str. 233)