“Uto se zametnu rat u nebu.” (Otkrivenje 12,7)
Biblija tumači samu sebe. Pismo se mora uspoređivati s Pismom. Proučavatelj mora naučiti promatrati Bibliju kao cjelinu i uočavati međusobne odnose njezinih dijelova. Treba se upoznati s njezinom velikom središnjom temom, s Božjom prvobitnom nakanom sa svijetom, s nastankom velike borbe i s djelom spasenja, razumjeti narav dvaju načela koja se bore za prevlast i naučiti pratiti njihovo djelovanje u povijesnim i proročkim izvještajima sve do velikog završetka. Proučavatelj treba uočiti da ta velika borba prožima svaki stupanj ljudskog iskustva, da i on sâm, u svakom životnom djelu, otkriva ili jednu ili drugu od tih dviju suprotnih pobuda i da, želio to ili ne, čak i sada odlučuje na čijoj će se strani naći u tom sukobu.
Svaki dio Biblije nastao je božanskim nadahnućem i služi na korist. Starom i Novom zavjetu treba posvetiti istu pozornost. Dok proučavamo Stari zavjet, pronaći ćemo žive izvore koji izbijaju tamo gdje nemaran čitatelj vidi samo pustinju.
Knjiga Otkrivenja, povezana s Knjigom proroka Daniela, zahtijeva posebno proučavanje. Neka svaki bogobojazni učitelj razmišlja kako će najjasnije shvatiti i objasniti Evanđelje što ga je Spasitelj sâm došao objaviti svojemu sluzi Ivanu — “otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi.” (Otkrivenje 1,1) Pri proučavanju Otkrivenja ne treba se obeshrabriti njegovim naizgled tajanstvenim slikama. “Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je.” (Jakov 1,5)
“Blago čitaču i slušačima riječi ovoga proročanstva ako vrše što je u njemu napisano, jer je (određeno) vrijeme blizu!” (Otkrivenje 1,3)
Kad se probudi prava ljubav prema Bibliji i kad proučavatelj počne shvaćati koliko je prostrano njezino polje i kako su dragocjena njezina blaga, poželjet će iskoristiti svaku mogućnost da se upozna s Božjom riječju. Proučavanje Biblije neće biti ograničeno na posebno vrijeme ili mjesto. (Odgoj, str. 161)