“Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.” (Brojevi 21,9)
Mojsije je primio božansku zapovijed da načini mjedenu zmiju nalik na živu i uzdigne je usred naroda. Svi ugrizeni trebali su je pogledati i primili bi ozdravljenje. On je to učinio i taborom se pronijela radosna vijest da svi oni koje ugrize zmija mogu pogledati na mjedenu zmiju i živjeti. Mnogi su već umrli, a kad je Mojsije podigao zmiju na stup, neki nisu vjerovali da će ih puko promatranje metalnog kipa izliječiti, te su umrli u nevjeri. Ipak je bilo mnogo onih koji su vjerovali u sredstvo koje je Bog dao. Očevi, majke, braća i sestre zabrinuto su pomagali svojim bolesnicima, umirućim prijateljima da usmjere svoje iznemogle poglede na zmiju. Iako potpuno iscrpljeni i na umoru, oni su potpuno ozdravili samo ako su je pogledali.
Narod je dobro znao da sila nije bila u mjedenoj zmiji koja je mogla donijeti takvu promjenu u onima koji su je pogledali. Samo je u Bogu bila sposobnost iscjeljenja. On je u svojoj mudrosti izabrao ovaj način da prikaže svoju silu. Narodu je na jednostavan način rečeno da su svojim grijesima na sebe navukli ove patnje. Njima je također dano obećanje da nemaju razloga za strah sve dok slušaju Boga jer će ih On sačuvati.
Podizanje mjedene zmije trebalo je poučiti Izrael važnoj pouci. Oni se sami nisu mogli spasiti od smrtonosnog učinka otrova u ranama. Samo ih je Bog mogao izliječiti. Ipak od njih se tražilo da pokažu vjeru u sredstvo što ga je On dao. Oni su morali gledati da bi živjeli. Bog je prihvatio njihovu vjeru, a nju su izrazili gledajući zmiju. Oni su znali da u zmiji nije bilo moći, već da je ona bila simbol Krista, i njima je tako prikazana nužnost vjere u Njegove zasluge. Mnogi su nakon toga prinijeli svoje žrtve Bogu smatrajući da su se na taj način iskupili za svoje grijehe. Oni se nisu oslanjali na Otkupitelja koji je trebao doći, čija su predslika bile ove žrtve. Gospod ih je sada trebao naučiti da žrtve ne posjeduju više sile ili vrlina od mjedene zmije, već svoj um trebaju usmjeriti na Krista, veliku žrtvu za grijeh. (Patrijarsi i proroci, str. 357,358)
Za razmišljanje: Je li mi Bog ikada uskratio blagoslov naizgled neobičnom zapovijeđu?