“Uto dođe neka žena Samarijanka da zahvati vode. Isus joj reče: ‘Daj mi da se napijem!’ Učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jelo. Samarijanka mu odvrati: ‘Kako ti, Židov, možeš iskati od mene, Samarijanke, da se napiješ?’ Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.” (Ivan 4,7-9)
Apostol Ivan voli dobru priču. Njegov prvi izvještaj bio je o Nikodemu, bogatom židovskom knezu. U ovom govori o izgnanici iz Samarije. Spomenute osobe gotovo da nemaju ništa zajedničko. Povezuje ih činjenica da je Isus “poznavao čovjekovu nutrinu” (Ivan 2,25). Oba izvještaja objelodanjuju tu istinu.
Događaj u 4. poglavlju Evanđelja po Ivanu odvija se u pokrajini Samariji, koja se u Isusovo vrijeme prostirala između židovskih zemalja, Judeje na jugu i Galileje na sjeveru. Upravo usred ova dva politička entiteta toliko zaokupljena vjerskom i rasnom čistoćom nalazila se Samarija, zemlja koja je bila sve samo ne čista. I ljudi i vjera bili su spoj hebrejskog i poganskog. Zato su se Židovi držali podalje od Samarijanaca, koji su bili više nego voljni da povrate naklonost. Prema tipičnom bliskoistočnom običaju, Židovi i Samarijanci bili su u gorkoj svađi više od četiristo godina.
I tada Isus zastaje da se odmori dok Njegovi učenici odlaze tražiti nešto za obrok. Dok čeka, u podne se pojavljuje žena Samarijanka da zahvati vode s Jakovljeva zdenca. U tom trenutku Isus čini nezamislivo — traži uslugu od nje.
Taj čin mnogo govori o Isusu. Prvo, on otkriva Njegovu ljudsku narav. Isus je poput nas osjetio glad i žeđ. To je važna pojedinost u evanđelju koje uglavnom naglašava Njegovu božansku narav. Drugo, pokazuje da je nešto u Njemu nagnalo ženu da ne pobjegne od Njega. Osjetila je da se pred njom nalazi topla i suosjećajna osoba.
Treće, Isus je bio graditelj mostova spreman nadvladati mržnju i predrasude onog mjesta i vremena. To rušenje prepreka, međutim, nije se odnosilo samo na rušenje prepreka između naroda, već i prepreka u obliku društvenih običaja tog doba. Židovskim učiteljima nije bilo dopušteno da razgovaraju sa ženama u javnosti, a posebno ne sa ženama nečasna karaktera. To zapažamo u odgovoru koji je uputila Isusu: “Kako ti, Židov, možeš iskati od mene, Samarijanke, da se napiješ?” Nečuveno. Ali ovdje zatječemo Isusa kako pokazuje da Bog ljubi svijet ne samo u teoriji, već i na djelu.
Kako je sa mnom? Jesam li ja graditelj mostova kao moj Gospodin? Ako nisam, zašto nisam?
Preporučujemo:
