“On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.” (Kološanima 1,17)
Svi apostoli imali su ozbiljne mane kad ih je Isus pozvao u svoju službu. Čak i Ivan, koji je došao u najprisniju vezu s poniznim i krotkim Spasiteljem, po svojoj naravi nije bio ponizan i popustljiv. On i njegov brat nazvani su “sinovi groma”. Dok su bili s Isusom, svako ponižavanje pokazano prema Njemu probudilo je u njima srdžbu i ratobornost. Plahovitost, osvetoljubivost, kritički duh, sve je to bilo u voljenom učeniku. Bio je gord, željan da bude prvi u Božjem kraljevstvu. Međutim, iz dana u dan, nasuprot svom nasilničkom duhu, promatrao je Isusovu nježnost i blagost i slušao Njegove pouke o poniznosti i strpljivosti. Otvorio je svoje srce božanskom utjecaju i postao ne samo slušatelj, već i izvršitelj Spasiteljevih riječi. Njegovo “ja” bilo je sakriveno u Kristu. Naučio je nositi Kristov jaram i ponijeti Njegovo breme.
Isus je ukoravao svoje učenike, On ih je opominjao i upozoravao; ali Ivan i njegova braća nisu Ga napustili; izabrali su Isusa bez obzira na prijekore. Spasitelj se nije povukao od njih zbog njihovih slabosti i pogrešaka. Oni su nastavili do kraja dijeliti Njegove kušnje i učiti pouke iz Njegova života. Promatranjem Krista preobrazili su svoj karakter.
Apostoli su se znatno razlikovali u navikama i sklonostima. Tu su se nalazili carinik Levije — Matej i vatreni zelot Šimun, odlučni neprijatelj rimske vlasti; velikodušni i nagli Petar i podli Juda; Toma, iskrena srca, ali stidljiv i bojažljiv; Filip, spora srca i sklon sumnji; i slavoljubivi, prostodušni Zebedejevi sinovi sa svojom braćom. Isus ih je doveo u zajednicu s njihovim različitim manama; svi su imali naslijeđene i stečene sklonosti k zlu, ali u Kristu i kroz Njega trebali su prebivati u Božjoj obitelji, učeći da postanu jedno u vjeri, učenju, duhu. Doživjet će svoje kušnje, svoje žalosti, svoje podvojenosti u mišljenju; ali dokle god je Krist prebivao u srcu, nije moglo biti nikakvih razmirica. Njegova će ih ljubav povesti da imaju ljubav jedan prema drugome; Učiteljeve pouke dovest će do usklađivanja svih razlika, dovodeći apostole u jedinstvo, sve dok ne budu jedne misli i jednog rasuđivanja. Krist je veliko središte i oni će se približiti jedan drugome u istoj mjeri u kojoj se približe središtu. (Isusov život, str. 232,233)
Za razmišljanje: Kakva se promjena dogodila u meni otkako sam počeo hoditi s Isusom? Je li moja obitelj primijetila razliku?