“Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist. I vi ste čisti.” (Ivan 13,10)
Ove riječi znače više od tjelesne čistoće. Krist još uvijek govori o uzvišenijem očišćenju, što je slikovito prikazano nižim. Onaj tko dolazi s kupanja čist je, ali se noge u sandalama brzo zapraše, pa ih je potrebno ponovno oprati. Tako su Petar i njegova braća bili oprani u velikom izvoru otvorenom za grijeh i nečistoću. Krist ih je priznavao za svoje. Ali kušnja ih je navela na zlo i njima je još uvijek bila potrebna Njegova milost koja očišćuje. Kad se Isus zapregao ubrusom kako bi oprao prašinu s njihovih nogu, On je tim istim činom iz njihovih srca želio oprati neslogu, ljubomoru i oholost. To je nosilo puno dublje značenje nego samo pranje njihovih prašnjavih nogu. S duhom koji su tada posjedovali, nijedan od njih nije bio spreman za zajednicu s Kristom. Dokle god nisu dovedeni u stanje poniznosti i ljubavi, nisu bili spremni sudjelovati u pashalnoj večeri ili uzeti udjela u službi za spomen koju je Isus upravo namjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju očistiti. Oholost i samoljublje stvaraju razmirice i mržnju; ali Isus je sve to oprao perući im noge. Došlo je do promjene osjećaja. Promatrajući ih Isus je mogao reći: “I vi ste čisti.” Sad je postojalo jedinstvo srca i međusobna ljubav. Postali su krotki i spremni za prihvaćanje pouka. …
Kad se vjernici okupe kako bi održali ovaj obred, prisutni su vjesnici nevidljivi ljudskim očima. Moguće je da se na skupu nađe i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanici kneza tame, jer oni prate sve koji ne prihvaćaju vodstvo Duha Svetoga. Nebeski su anđeli također prisutni. Ovi nevidljivi posjetitelji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicu mogu doći osobe koje u srcu ne služe istini i svetosti, ali koje možda žele sudjelovati u obredu. Njima to ne treba zabraniti. To su svjedoci koji su bili prisutni kad je Isus oprao noge učenicima i Judi. Ovaj prizor ne promatraju samo ljudske oči. …
Nitko ne smije isključiti sebe od Svete večere zato što su možda nazočni oni koji nisu dostojni. Svaki učenik je pozvan da javno uzme udjela, i na taj način posvjedoči da prihvaća Krista kao osobnog Spasitelja. (Isusov život, str. 537,546)