“Pasite stado Božje koje je među vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Božjoj volji; ne iz težnje za prljavim dobitkom, nego iz oduševljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu!” (1. Petrova 5,2.3)
Tko je čovjeku podario život? Tko mu je dao razum? Zar to nije učinio Bog? Kršćanin, budući ovisan o Bogu za svaki udah koji uzme, ne smije imati osjećaj da je iznad svoje braće. On im ne smije postavljati uvjete kao da im je on dao život i razum pa su zato odgovorni njemu.
Među nas se uvlači duh kojim ne upravlja Bog. Kršćani nikada ne smiju imati dojam da su gospodari Božje baštine. Među kršćanima ne treba postojati duh koji stvara pokrovitelje i štićenike. Božje zapovijedi to zabranjuju. “A svi ste braća.” (Matej 23,8) Nijedan čovjek ne treba misliti da je vlasnik uma i sposobnosti svoje braće. Ne smije smatrati da se drugi moraju pokoravati njegovim nalozima. On je u opasnosti da upadne u zabludu i griješi kao i svaki drugi čovjek. Ne smije nastojati upravljati stvarima u skladu sa svojim zamislima.
Onaj koji se pokori tom duhu samouzvisivanja, sebe stavlja pod vlast neprijatelja. Ako se propovjednici Evanđelja ne mogu uskladiti sa svim njegovim idejama i zamislima, okreće se protiv njih i protiv njih govori sipajući sarkazam i ogorčenost iz srca na Božje sluge i službu.
Ništa od takvog postupanja ne nosi potpis Neba. Kršćani trebaju otkrivati Kristovu blagost i to će činiti ako Krist prebiva u njihovom srcu. Oni će prepoznavati Krista u svojoj braći. Zajedno će se međusobno savjetovati. Da se u mračnim poglavljima ljudske povijesti njegovala istina, koliko bi se laskalo onima koji grabe vlast i osjećaju se mjerodavnim da nalažu drugima da postupaju po njihovim naredbama?
Isus nam je dao primjer u svojem životu ispunjenom čistoćom i savršenom bezgrešnošću. Kao najuzvišenije Biće na Nebu, najviše je služio. Kao najugledniji, ponizio se i služio onima koji su se neposredno prije toga prepirali o tome tko treba biti najveći u Njegovom kraljevstvu. Traženje prvenstva nauštrb drugih skupo je iskustvo. (Letter 92, 2. srpnja 1900., dr. J. H. Kelloggu)