Vidjeti Onoga koji se ne vidi

“Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe. Ostade, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga.” (Hebrejima 11,27)
“Mojsije je imao dubok osjećaj Božje prisutnosti. On Kristovo pojavljivanje u tijelu nije gledao samo unaprijed kroz vjekove, već je na poseban način vidio Krista kako prati izraelski narod na svim putovanjima. Bog mu je bio stvaran, uvijek prisutan u njegovim mislima. Kada su ga pogrešno razumjeli, kada je bio pozvan da se suoči s opasnošću i da nosi uvrede radi Krista, podnosio je sve bez osvete. Mojsije je vjerovao u Boga kao u Onoga koji mu je potreban i koji će mu pomoći u njegovoj potrebi. Bog mu je bio stalna pomoć. Vjera mnogih ljudi samo je to po imenu; stvarna, ustrajna vjera puna povjerenja je retka. Mojsije je u svojem iskustvu doživio ispunjenje obećanja da će Bog nagraditi one koji Ga traže. On je cijenio obećanu nagradu. Evo još jedne točke u pogledu vjere koju želimo proučiti; Bog će nagraditi čovjeka vjere i poslušnosti. Ako je ova vjera ugrađena u životno iskustvo, ona će osposobiti svakoga tko se boji i ljubi Boga da izdrži kušnju. Mojsije je bio pun povjerenja u Boga zato što je imao pravu vjeru. Bila mu je potrebna pomoć, on se molio za nju, primio ju je vjerom i utkao u svoje iskustvo uvjerenje da se Bog brine o njemu. Vjerovao je da Bog vlada njegovim životom. Vidio je i priznao Boga u svakom detalju svojeg života i osjećao da ga prati oko Svevidećeg, Onoga koji ocjenjuje pobude i ispituje srce. Gledao je u Boga očekujući s povjerenjem snagu da neiskvaren prođe kroz svaku kušnju. … Božja prisutnost bila je dovoljna da ga provede kroz najizazovnije prilike u kojima se čovjek može naći. Mojsije nije samo razmišljao o Bogu; on Ga je vidio. Bog je neprestano bio pred njegovim očima. Nikada nije gubio iz vida Njegovo lice. Vidio je Isusa kao svojeg Spasitelja i vjerovao da su Spasiteljeve zasluge pripisane njemu. Ova vjera za Mojsija nije bila nagađanje. Bila je stvarnost. Takva je vjera potrebna i nama, vjera koja će izdržati ispit. O, koliko često padamo u kušnji jer naše oči nisu usmjerene na Isusa!” (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 651,652)