Više nisu skriveni prijatelji

“Poslije toga dođe Josip iz Arimateje, koji bijaše učenik Isusov, ali tajni zbog straha od Židova, i zamoli Pilata da uzme Isusovo tijelo. I Pilat mu dopusti. Nato Josip dođe i uze njegovo tijelo. Dođe i Nikodem. To je onaj koji je prije k Isusu došao po noći. On donese smjesu od oko sto litara smirne i aloje.” (Ivan 19,38.39)
“Ni Josip ni Nikodem nisu otvoreno prihvatili Spasitelja dok je bio živ. Znali su da bi ih takav korak isključio iz Velikog vijeća, a nadali su se da će Ga svojim utjecajem zaštititi na njegovim zasjedanjima. Izgledalo je da su za neko vrijeme uspijevali, ali lukavi svećenici, zapažajući njihovu naklonost prema Kristu, osujetili su njihove planove. U njihovoj odsutnosti Isus je bio osuđen i predan da se raspne. Sada kad je bio mrtav, nisu više skrivali koliko su Mu privrženi. Dok su se učenici bojali javno pokazati kao Njegovi sljedbenici, Josip i Nikodem hrabro su im priskočili u pomoć. … Kad je vidio Isusa podignuta na križu, Nikodem se sjetio Njegovih riječi izgovorenih u noći na Maslinskoj gori: ‘Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni.’ (Ivan 3,14.15) Te subote dok je Krist ležao u grobu, Nikodem je imao priliku za razmišljanje. Sada je njegov um obasjala jasnija svjetlost pa mu riječi što ih je Isus izgovorio više nisu bile tajanstvene. Osjećao je da je mnogo izgubio što se nije povezao sa Spasiteljem tijekom Njegova života. Sad se prisjećao događaja s Golgote. Kristova molitva za one koji su Ga razapeli i Njegov odgovor na molbu razbojnika koji je umirao govorili su srcu ovog učenog vijećnika. Ponovno je promatrao Spasitelja u Njegovoj agoniji i opet je čuo taj posljednji uzvik ‘Svršeno je!’, izgovoren kao uzvik pobjednika. Ponovno je promatrao Zemlju kako se ljulja, zamračeno nebo, razdrtu zavjesu, razlomljene stijene i njegova se vjera zauvijek utvrdila. Isti događaj koji je uništio nade učenika, osvjedočio je Josipa i Nikodema u Isusovo božanstvo. Njihova strahovanja svladala je hrabrost čvrste i nepokolebljive vjere.” (Isusov život, str. 640—642)