“Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom.” (Nehemija 1,11)
Nehemija, hebrejski prognanik, zauzimao je utjecajan i častan položaj na perzijskom dvoru. Kao dvorskom peharniku, bilo mu je dopušteno da boravi u kraljevoj prisutnosti. Zahvaljujući toj bliskosti i svojim velikim sposobnostima, kao i dokazanoj vjernosti, postao je kraljev savjetnik. On je bio čovjek visokih načela, nepokolebljive čestitosti i bistrog uma. U toj poganskoj zemlji, okružen kraljevskom pompom i sjajem, Nehemija nije zaboravio Boga svojih otaca, niti narod kojem su bila povjerena sveta proročanstva. Dostojanstvo njegovog položaja nije umanjilo njegovu pobožnost niti ljubav prema braći. … Nije se stidio svoje povezanosti s njima i s istinom. Smatrao je da mora poštovati istinu na svakom mjestu. Nije se ispričavao zbog svoje vjere koja se razlikovala od vjere na perzijskom dvoru. … Dani posebnih kušnji i nevolja došli su na izabrani grad. Glasnici iz Jude opisivali su Nehemiji njegovo stanje. Bio je podignut drugi hram i obnovljeni dijelovi grada, ali njegovo napredovanje je ometano, služba u hramu remećena, a narod je bio u stalnom strahu zbog činjenice da su gradski zidovi još uvijek bili u ruševinama, a vrata spaljena. Glavni grad Jude pretvarao se u pustoš, a malobrojnom stanovništvu koje se tu zadržalo život je zagorčavalo ruganje njihovih idolopokloničkih neprijatelja koji su govorili: “Gdje je vaš Bog?” Duša ovog hebrejskog domoljuba bila je skrhana tim lošim vijestima. Tugovao je toliko da nije mogao jesti ni piti, već je danima tužio, plakao i postio. Ali kada je prvi izljev žalosti prošao, on se u svojoj boli okrenuo sigurnom Pomoćniku. Kao što kaže u svojem izvještaju: “I molio se pred Bogom nebeskim.” (Nehemija 1,4) Izlijevao je svoje srce pred Bogom. Znao je da je nesreća koja je došla na Izrael posljedica njegovog grijeha i u dubokoj poniznosti pristupio je Bogu i tražio oprost i vraćanje božanske naklonosti. Vjerno je ispovijedao vlastite grijehe i grijehe svojeg naroda. Držeći se vjerom za božanska obećanja, Nehemija je u podnožje prijestolja milosti iznio svoju molbu da se Bog zauzme za svoj pokajani narod, obnovi njegovu snagu i ponovno sazida njegova opustošena mjesta. (Manuscript 58, 1903.)