““Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji.”“ (Levitski zakonik 20,26)
Također sam vidjela da mnogi ne shvaćaju kakvi moraju biti da bi živjeli u Gospodnjoj prisutnosti bez Velikog svećenika u Svetištu dok prolaze kroz vrijeme nevolje. Oni koji dobiju pečat živoga Boga i budu zaštićeni u vrijeme nevolje, moraju u potpunosti odražavati Isusov lik.
Vidjela sam da mnogi zanemaruju toliko potrebnu pripremu i da očekuju da ih vrijeme ““osvježenja”“ i ““kasne kiše”“ osposobi da opstanu u dan Gospodnji i žive u Njegovoj prisutnosti. O, koliko sam mnogo njih vidjela u vrijeme nevolje bez Božje zaštite! Oni su zanemarili toliko potrebnu pripremu i zato nisu mogli primiti osvježenje koje ih sve mora pripremiti da bi mogli ostati živi pred svetim Bogom. Oni koji … propuštaju očistiti svoje duše poslušnošću cijeloj istini … probudit će se u vrijeme izlijevanja zala i uvidjeti da je tesanje i oblikovanje bilo potrebno za izgradnju. Ali tada … neće biti Posrednika da pred Ocem moli za njihov slučaj. Prije ovog vremena objavljena je izuzetno utješna vijest: ““Tko čini nepravdu, neka je još čini, tko je nečist, neka još bude nečist; tko čini pravdu, neka još čini pravdu, tko je svet, neka se još sveti.”“ Vidjela sam da nitko nije mogao sudjelovati u ““osvježenju”“ dok nije pobijedio svaki ukorijenjeni grijeh, ponos, sebičnost, ljubav prema svijetu i svladao svaku ružnu riječ i djelo. Zato bismo se trebali sve više približavati Gospodinu i ozbiljno nastojati da nas nezaobilazna priprema osposobi da opstanemo u bici u dan Gospodnji. Neka svi drže na umu da je Bog svet i da nitko osim svetih biće ne može prebivati u Njegovoj prisutnosti. (Rani spisi, str. 75,76)
Danas trebamo bdjeti i paziti da se ne uprljamo riječima ili djelima. … Danas moramo tražiti Boga i odlučiti da nećemo mirovati sve dok ne ostvarimo tijesnu zajednicu s Njim. Trebali bismo bdjeti, raditi i moliti se kao da nam je ovo posljednji dan koji nam je poklonjen. Kad bi bilo tako, koliko bi naš život bio ozbiljniji i koliko bismo potpunije slijedili Krista u svakoj svojoj riječi i djelu. (5T 200)