““Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu.”“ (2. Korinćanima 4,17)
Ukazano mi je na slavu Neba, blago obećano vjernima. Sve je bilo predivno i slavno. Anđeli bi pjevali prelijepu pjesmu, a zatim su prestali s pjevanjem i skinuli s glava sjajne krune i stavili ih pred Isusove noge i svojim melodičnim glasovima uskliknuli: ““Slava! Aleluja!”“ Pridružila sam im se u njihovoj pjesmi hvale i proslavljanja Janjeta, a svaki put kada sam otvorila usta da Ga hvalim, osjetila sam neki neizrecivi osjećaj slave koja me okruživala. Bilo je to nešto još uzvišenije, daleko je nadilazilo svaku slavnu pojavu na Zemlji. Anđeo mi je rekao: ““Mali ostatak koji ljubi Boga, vrši Njegove zapovijedi i vjeran Mu je do kraja, uživat će u slavi, bit će zauvijek u Isusovoj prisutnosti i pjevat će sa svetim anđelima.”“
Zatim je moj pogled bio usmjeren od slave prema ostatku na Zemlji. Anđeo im je rekao: ““… Pripremajte se, pripremajte se, pripremajte se. Morate se potpunije nego do sada pripremati jer ‘dolazi nesmiljeni Jahvin dan — gnjev i jarost — da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike’ (Izaija 13,9). Žrtvujte sve Bogu. Položite sve na Njegov oltar — same sebe, ono što imate i sve svoje, na živu žrtvu. Morat ćete dati sve da biste ušli u slavu. Sabirajte sebi blago na Nebu, gdje lupeži ne potkopavaju ni hrđa ne kvari. Morate biti zajedničari Kristovih stradanja ovdje ako želite biti zajedničari s Njim u Njegovoj slavi.”“
Nebo će biti stvarno jeftino ako ga zadobijemo patnjom. Moramo se potpuno odreći sebe, umirati svakodnevno svojem ““ja”“, otkrivati Isusa u svojem životu i imati stalno pred očima Njegovu slavu.
Djelo spasenja nije dječja igra da bi se uzelo ili ostavilo kad nam se prohtije. To je stalni cilj, neumorni napor, koji na kraju zadobiva pobjedu. Svaki onaj koji pretrpi do kraja, bit će spašen. Samo oni koji strpljivo čine dobro, zadobit će vječni život i primiti besmrtnu nagradu. (2T 101,102)