“Pristupite k njemu, živomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća.” (1. Petrova 2,4.5)
Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na Vječnoj Stijeni. K ovom su temelju donosili kamenje izvađeno iz kamenoloma ovoga svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov je rad bio izuzetno otežan protivljenjem Kristovih neprijatelja. Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mržnje onih koji su gradili na lažnom temelju. Mnogi koji su radili kao graditelji Crkve mogu se usporediti s graditeljima zidina u Nehemijino vrijeme, o kojima je zapisano: “I nosači tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu je bilo oružje.” (Nehemija 4,17)
Kraljevi i upravitelji, svećenici i knezovi nastojali su uništiti Božji hram. Ali unatoč zatvaranju, mučenju i smrti, vjerni ljudi nastavljali su posao i građevina je rasla, lijepa i skladna. Katkad su graditelji bili gotovo zaslijepljeni maglom praznovjerja koja ih je okruživala. Katkad su bili gotovo svladani nasilnošću svojih protivnika. Ali s nesalomljivom vjerom i nepokolebljivom hrabrošću nastavljali su raditi.
Jedan za drugim prvaci među graditeljima padali su od neprijateljeve ruke. Stjepan je bio kamenovan, Jakov pogubljen, Pavlu je odsječena glava, Petar je bio razapet, Ivan prognan. Ali Crkva je rasla. Novi su graditelji zauzimali mjesto onih koji su pali i kamen za kamenom dodavan je građevini. Tako se polako podizao hram Božje crkve.
Nakon osnivanja kršćanske Crkve uslijedila su stoljeća žestokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su izgradnju Božjeg hrama smatrali važnijom od samo života. O takvima je napisano: “Drugi, opet, iskusiše izrugivanja i udarce i povrh toga okove i tamnice. Biše kamenovani, stavljeni na kušnju, pilani, umoreni mačem; išli su tamo-amo u ovčjim kožusima i kozjim kožama, oskudni, nevoljni i zlostavljani — oni kojih svijet ne bijaše dostojan! — lutajući po pustinjama, gorama, po špiljama i zemaljskim pukotinama.” (Hebrejima 11,36-38) (Djela apostolska, str. 375,376)
Za razmišljanje: Što sam spreman žrtvovati da bih nastavio graditi Božju crkvu?