“Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Korinćanima 2,9)
Svaki grijeh, svaki nepravedni postupak, svako prestupanje Božjeg zakona govori tisuću puta više o prijestupniku nego o žrtvi. Kad god se neka od sjajnih sposobnosti kojima je Bog obdario čovjeka zloupotrijebi ili ošteti, ta sposobnost zauvijek gubi dio svoje životne snage i nikad neće biti onakva kakva je bila prije te zloupotrebe. Svaka šteta nanesena našoj moralnoj naravi u ovom životu osjetit će se ne samo u vremenu, nego i u vječnosti. Čak i ako Bog oprosti grešniku, ni u vječnosti neće biti nadoknađen gubitak koji netko svojevoljno pretrpi u ovom životu.
Strašna je pomisao da bismo mogli prijeći u sljedeći, budući život lišeni polovine sile koju smo tamo mogli ponijeti. Ono što ne učinimo ovdje u vrijeme kušnje, kada bismo se trebali pripremiti za Nebo, nikad neće biti nadoknađeno. Sposobnost uživanja u budućem životu bit će umanjena zbog narušavanja i zloupotrebe moralnih snaga u ovom životu. Koju god visinu dostignemo u budućem životu, mogli smo se vinuti više i još više da smo u potpunosti iskoristili od Boga dane prednosti i zlatne prilike za usavršavanje naših sposobnosti ovdje u ovom životu kušnje. …
Svi se mi pokoravamo jednom od dvojice velikih gospodara. Jedan od njih, Stvoritelj čovjeka i ovog svijeta, najveći je od svih. Svi Mu duguju odanost od sveg srca i posvećenje svih svojih sklonosti. Ako se um podvrgne Njegovoj vlasti i ako Bog bude oblikovao i razvijao njegove snage, on će svakodnevno primati novu moralnu snagu s Izvora sveukupne mudrosti i snage. Moralni blagoslovi i božanske ljepote nagradit će napore svih onih čiji je um usmjeren prema Nebu. Mi možemo sagledati otkrivenja nebeske ljepote koja leže izvan uskog vidokruga svjetovnih ljudi, a koja nadmašuju maštu najučenijih filozofa koji se nisu povezali s beskrajnom silom. …
Pravednost, čast, ljubav i istina krase Božje prijestolje. To su načela Njegove vladavine koja treba biti uspostavljena na Zemlji kad bude očišćena ognjem Božjeg pravednog gnjeva. To su dragulji za kojima treba tragati i koje treba njegovati za vrijeme i za vječnost. U svjetlu svega toga … izgrađuj svoj karakter ne prema svjetovnim mjerilima, već u skladu s mjerilima vječnosti. (Letter 41, 7. prosinca 1877., F. E. Beldenu, 19-godišnjem nećaku)