““Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.”“ (Habakuk 2,4)
U vrijeme kad je Jošija počeo kraljevati, a i mnogo godina prije toga, Judejci iskrena srca pitali su se hoće li se Božja obećanja, dana drevnom Izraelu, ikada ispuniti. …
Prorok Habakuk je glasno izrazio ova strahovanja. Imajući pred očima teškoće kroz koje su prolazili vjerni njegova vremena, muku svoga srca pretočio je u pitanja: ““Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ?”“ (Habakuk 1,2) … A onda, uzdižući se vjerom iznad mračnih perspektiva neposredne budućnosti, čvrsto se hvatajući za dragocjena obećanja koja otkrivaju Božju ljubav prema Njegovoj odanoj djeci, prorok je dodao: ““Nećemo umrijeti.”“ (Habakuk 1,12 — DK) Izražavajući tako svoju vjeru, predao je svoj slučaj i slučaj svakoga vjernog Izraelca u ruke milosrdnog Boga. …
Vjera koja je jačala Habakuka i sve svete i pravedne koji su živjeli u to teško vrijeme bila je ona ista vjera koja danas održava Božji narod. U najmračnijim trenucima, u najtežim okolnostima, kršćanin se može osloniti na izvor svekolike svjetlosti i snage. Iz dana u dan, vjerom u Boga, on može obnavljati svoju nadu i hrabrost. ““A pravednik živi od svoje vjere.”“ …
Mi moramo gajiti i njegovati vjeru o kojoj su svjedočili proroci i apostoli — vjeru koja se oslanja na Božja obećanja i koja čeka na izbavljenje u vrijeme koje je Bog odredio i onako kako je to On zamislio. Pouzdana proročka riječ konačno će se ispuniti slavnim dolaskom našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista kao Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. … Zajedno s prorokom koji je hrabrio Judu u vrijeme nezapamćenog otpada, uzviknimo puni povjerenja: ““Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek zemlja sva zašuti pred njime!”“ (Habakuk 2,20) Neka nam uvijek bude u sjećanju radosna poruka: ““Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!”“ (Habakuk 2,3) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 245—247)