„Trčim prema cilju da postignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.“ (Filipljanima 3,14)
Najveći blagoslov koji možemo dobiti jest pravilno poznavanje samoga sebe kako bismo mogli uvidjeti nedostatke svojeg karaktera i ukloniti ih uz Božju pomoć. …
Jesmo li danas bliže Bogu nego prije godinu dana? Kakva bi se promjena dogodila u našem vjerskom iskustvu, kakva promjena karaktera kada bismo iz dana u dan provodili načelo da ne pripadamo sebi, već da naše vrijeme i naši talenti pripadaju Bogu i da se svaka sposobnost mora uporabiti u skladu s Njegovom voljom i za Njegovo proslavljanje. …
Mi možemo biti zaštićeni Božjim obećanjima koja će biti kao ognjeni zid oko nas. Mi želimo znati kako da pokažemo vjeru. Vjera je „dar od Boga“, ali sila da je pokažemo pripada nama. Ako vjera leži uspavana, ona nije nikakva prednost za nas; ali dok je pokazujemo, ona drži sve blagoslove u svojoj ruci. Ona je ruka kojom se duša hvata za snagu Beskrajnoga. Ona je posrednik preko kojega ljudska srca, obnovljena Kristovom milošću, kucaju u skladu s velikim Srcem ljubavi. Vjera se oslanja na Božja obećanja i prima ih kao jamstvo da će On učiniti upravo ono što je obećao. Isus dolazi bespomoćnoj, grešnoj duši u nevolji i kaže: „Sve što s vjerom zamolite dobit ćete.“ (Matej 21,22) Vjerujte, pozovite se na obećanje i onda hvalite Boga što ste dobili ono što ste tražili od Njega, a kada vaša potreba bude najveća, iskusit ćete Njegov blagoslov i primiti posebnu pomoć. …
Mnoga se srca pitaju: Kako ću naći sreću? Mi ne trebamo sebi postavljati životni cilj da postignemo sreću, jer ćemo je sigurno pronaći na putu skromne poslušnosti. Pavao je bio sretan. On potvrđuje nekoliko puta da je usprkos patnjama, sukobima i nevoljama koje je bio pozvan da pretrpi, uživao veliku utjehu. On kaže: „Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše.“ (2. Korinćanima 7,4) Cjelokupna energija najistaknutijega među apostolima bila je usmjerena na pripremanje za budući, besmrtni život, i kada se već približilo vrijeme njegovog odlaska, mogao je uzviknuti u svetom trijumfu: „Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac.“ (2. Timoteju 4,6) (Signs of the Times, 22. svibnja 1884.)