““Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.”“ (Izreke 3,5)
Kada govorimo o vjeri, moramo znati i za jednu razliku. Postoji, naime, vjerovanje koje se potpuno razlikuje od vjere. Postojanje Boga i Njegova sila i istina Njegove Riječi — sve su to činjenice koje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu ozbiljno poricati. Biblija kaže da ““… i đavli to vjeruju i — dršću”“ (Jakov 2,19), ali to nije vjera. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Božju riječ, već i o pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu, osjećaji usmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz ljubav radi i očišćava dušu.
Tom vjerom u srcu se obnavlja Božje obličje. I srce, koje se nekada u svojem nepreporođenom stanju nije pokoravalo Božjem zakonu, a nije ni moglo, sada uživa u Njegovim svetim propisima uzvikujući zajedno s psalmistom: ““O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.”“ (Psalam 119,97) Pravednost Zakona ispunjava se u onima koji ““ne hode po tijelu, nego po Duhu”“ (Rimljanima 8,1 — Ša).
Ima i takvih koji su upoznali Kristovu ljubav koja prašta, i koji doista žele biti Božja djeca, ali su svjesni nesavršenosti svojega karaktera i grešnosti svojega života, pa su spremi posumnjati da je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima preporučujem: nemojte se povlačiti, ne dopustite da vas obuzme očaj! Često ćemo se morati bacati pred Isusove noge i plakati zbog svojih nedostataka i pogrešaka, ali se ne smijemo obeshrabriti! Ako nas je neprijatelj čak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zaboravlja i ne odbija! Nipošto! Krist se nalazi s desne strane Bogu i osobno se zauzima za nas. Voljeni Ivan kaže: ““Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.”“ (1. Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kristove riječi: ““Jer vas sam Otac ljubi…”“ (Ivan 16,27) On čezne da vas vrati k sebi, da gleda kako se Njegova čistoća i svetost odražavaju u vama. I ako se samo želite pokoriti Njemu, On, koji je započeo dobro djelo u vama, nastavit će ga sve do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte potpunije! … Što manje budemo cijenili sebe, to ćemo više cijeniti beskrajnu čistoću i krasotu našega Spasitelja. Pogled na našu grešnost vodi nas k onome koji nam može oprostiti; i kad se duša, shvativši svoju bespomoćnost, prikloni Kristu, On će se otkriti u sili. Što nas svijest o vlastitoj nemoći bude više gonila k Njemu i Božjoj riječi, to ćemo imati uzvišenije gledište o Njegovu karakteru i potpunije odražavati Njegov lik. (Put Kristu, str. 65—68; izd. 2012.)