„Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj. „ (Luka 16,10)
Mnogo vremena gubi se na maštanje o nekim velikim dostignućima, o nekom radu uzvišene ljepote, dok se dužnosti koje se nalaze pri ruci i čije bi obavljanje život učinilo ugodnim, gube iz vida. Život po uzoru na Krista u domu bit će život po uzoru na Krista u Crkvi. Zanemarivanje manjih dužnosti u naporu da se dobiju veće, mnogima je upropastilo život. (Manuscript 19, 1892.)
Mnogi se dive širokoj, dubokoj rijeci koja veličanstveno teče prema oceanu. Ona je dostojna divljenja jer obavlja posao koji joj je dodijeljen. Ali što da se kaže o tisućama rječica koje se spuštaju niz obronke planina i koje pomažu da nastane ova plemenita rijeka? Istina je da su one male i uske, ali su nezamjenjive jer bez njih rijeka ne bi postojala. One zajednički obavljaju dodijeljeno djelo da zemlju učine plodnom; njihov put kroz polja i livade može se pratiti po živom zelenilu kojim su obrubljene njihove obale. I tako one ispunjavaju Božji plan i pridonose blagostanju u svijetu. Moćna rijeka prokopala je svoje korito kroz vječne bregove, ali na svojem mjestu potok je isto tako potreban kao i rijeka. …
Svaki vjernik odgovoran je za napredovanje crkve. Svijet je pun posla za Učitelja. Svaki dan donosi svoj teret briga i odgovornosti i ako samo jedan vjernik zanemari djelo koje mu je određeno, neki sveti interes trpi. (Review and Herald, 6. siječnja 1885.)
Savjesna briga o onome što svijet smatra sitnim omogućuje nastajanje velike ljepote i postizanje uspjeha u životu. Mala djela milosrđa, usputne ljubazne riječi, mala samoodricanja, mudro korištenje malih prilika, marljivo njegovanje malih sposobnosti čini ljude velikim pred Bogom. (The Youth’s Instructor, 21. travnja 1898.)
Ovakve promišljene usluge koje se, pokrenute u našim obiteljima, šire izvan ovog kruga, daju životu zadovoljstvo i sreću. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 476)
