Jednog je dana kvočka pronašla jaje. Počela ga je utopljavati svojim tijelom. Bilo je to jaje orla, ali ona to nije znala. Kad se izleglo, bila je iznenađena. Njezino je pile bilo tako različito od drugih! Drukčije boje, veličine, psihe. “Moje je pile neobično”, rekla je sama sebi.
Prošlo je mjesec dana. Mali je orao imao stvarne poteškoće u svojoj prilagodbi sredini u kojoj se našao. Njegova krila, njegov kljun i njegove pandže su sve više i više rasle. Doista su za njega bili pravo opterećenje. Njegov je hod bio daleko od elegantnog te su se i patke šalile na njegov račun. Kad je htio kljucati, udario bi glavom o zemlju. Njegov kljun nikako nije mogao pokupiti zrno pšenice. Tijekom noći imao je stvarnih problema balansirajući na prečki u kokošinjcu.
Kad je došlo vrijeme zaruka, nijedna ga mlada kokoš nije htjela. One bi se smijale kad bi se on približio čavrljati s njima. Mladi bi ga pjetlići zadirkivali. Zvali su ga “abnormalnim”, “krilatim čudovištem”, “sramotom za seosko dvorište”.
Jednog dana ugledao je prekrasnu pticu kako jedri nebom. Prestrašene kokoši i pijetli sakrili su se ispod drveća i žbunja. On je učinio isto, ali je jednako promatrao pticu. “Ona je tako lijepa!” uzviknuo je mladi orao. “To je orao, najljepša i najsnažnija od svih ptica na nebu”, rekla je majka kvočka. “Kako bih želio izgledati kao on!” odgovori orao zadivljeno. “Jao,” reče kvočka, “ti nisi orao, ti si samo kokoš i to najneobičnija od svih kokoši.”
I tako tužno oborivši glavu orao se okrenu i reče: “Istina je, ja nisam orao. Ja sam samo kokoš i to najneobičnija od svih.” Godine su prolazile i orao je ostario i uginuo u kokošinjcu.
Poražen um
Postoji mnogo ovakvih i sličnih pripovijesti. Obično imaju sretne završetke. Bio sam razočaran kad sam pročitao ovu pripovijest. Poželio sam da se netko umiješa i izbaci tog mladog “pjetlića” iz kokošinjca, i kaže mu da je on orao, nauči ga letjeti i pošalje ga da se vine u nebo.
Biti orao je doista nešto. To izaziva divljenje i poštovanje. Ali orao koji misli da je kokoš — to doista nema smisla. To je povreda sklada i prirode. Pa ipak, koliko se muškaraca i žena ponaša upravo tako! Oni se obezvrjeđuju i ne cijene. Prije no što počne borba oni su pobijeđeni. Prije no što uđu u automobil izgubili su trku. Svi će vam sportaši reći da se pobjeda prvo zadobiva u umu.
Nemoguće jer nije mlad
Mladi ste i stoga što ste mladi sve je moguće. Ne dopustite da vas obuzme rasuđivanje doktora poraza i gospodara obeshrabrenja. Vi imate izuzetan kapital — svoju mladost. Budite toga svjesni. To je velika prednost. Za vas je još uvijek sve moguće. To je razlog što trebate zadržati dobar duh. Trebate biti sigurni u sebe i svoju budućnost.
Vrlo je malo mladih ljudi svjesno potencijala u sebi. Mnogi su zadovoljni slijedeći utabani put. Oni preuzimaju zamisli, nade ili gorčine svoje sredine. Oni dopuštaju da ih oblikuje njihova sredina. Kao i orao u pripovijesti, njihove su ambicije ograničene na kokošinjac.
Zatim postoji i druga kategorija (skupina) onih koji se ne vole, koji jednostavno ne mogu više biti snošljivi prema sebi. Ponekad idu čak do samouništenja.
Mržnja do samouništenja
U Sjedinjenim je Američkim Državama svake godine deseci tisuća mladih izvrše samoubojstvo. Kad sam bio u Bochumu u Njemačkoj, mladi koji su me pozvali rekli su mi kako na njihovom sveučilištu postoji zapis o samoubojstvima. Mlada se osoba želi uništiti — to se čini nevjerojatnim. To je čak neshvatljivije od orla koji misli da je kokoš.
Premda je proces isti, osoba se obezvrjeđuje i ne cijeni. Mišljenje koje imamo o sebi utječe na naše ponašanje i odluke. Stoga je mišljenje koje imate o sebi veoma važno. Ovisno o tome kakvu sliku imate o sebi imat ćete više ili manje šanse za uspjeh u životu.
Slika o sebi
Kako se oblikuje slika o sebi? Sociolog Charles H. Cooley odgovara na ovo pitanje po konceptu “gledanja sebe u zrcalu”. Prema njemu, slika o sebi ovisit će o onome što o nama misli osoba koja nam je važna. Ako ta osoba misli da ste lijepi i inteligentni, vi ćete se tako osjećati. Ta je osoba za vas zrcalo.
Tko je za tebe najvažnija osoba? Do deset ili jedanaest godina starosti davali ste prednost svojim roditeljima. Vaši su roditelji bili prvi koji su gradili u vama sliku što je imate o sebi.
Dijete koje je odlučilo umrijeti
Jednog su dana odvezli u bolnicu dvogodišnje dijete. Htjelo je umrijeti. Zašto? Odbijalo je hranu.
Nedugo zatim psiholog je primijetio kako njegova majka nikada s njim ne razgovara i bilo je očito da ga ne voli. Otkrili su da je ona u tom djetetu vidjela muža koji ju je napustio. Ona je kupala to dijete, oblačila ga, hranila, ali način kojim ga je gledala govorio je: “Ti ne trebaš živjeti… Ti si uništio moj život.” Poruka je bila pročitana. Ono ju je razumjelo i htjelo je umrijeti. Osoba koja je za njega najvažnija rekla mu je da ništa ne vrijedi.
U Europi i Sjedinjenim Američkim Državama slušamo mnogo o zlostavljanoj djeci. Svake godine u Francuskoj se prema više od 50.000 djece postupa svirepo. Kad ih ispituju o ponašanju njihovih roditelja, ona često odgovore: “Ja sam kriv… Bio sam zločest… Prevrnuo sam tanjur… Loš sam, neposlušan, odvratan.”
Ova su djeca izgubila samopoštovanje. U njihovom umu oni ne vrijede ništa. Zašto? Zato što se ljudi na koje su oni najviše računali ponašaju kao da su bezvrijedni. Kako mogu uspjeti u životu s takvim opterećenjem? Hvala Bogu što takvi nisu svi roditelji. Kakve li odgovornosti na nama roditeljima!
Iza svakog uspješnog čovjeka stoji “uspješna” žena
Tony Campolo, poznati spiker koga sam imao priliku upoznati u Los Angelesu, kaže da židovske majke najbolje znaju kako u svoju djecu utkati samosvijest o vrijednosti. Veoma rano one u svoju djecu ugrađuju mišljenje o vrijednosti. On priča o svom židovskom prijatelju Albertu. Svako jutro prije odlaska u školu majka bi ga uvijek upitala ima li svoje knjige. A Tonyjeva bi majka, talijanskog podrijetla, pitala svog sina: “Jesi li uzeo svoj ručak?” Smiješeći se zaključio je: “Mi američki Talijani postajemo predebeli, a naši prijatelji Židovi sve inteligentniji.”
Isus je odrastao s tom idejom o vrijednosti. On je bio osvjedočen da treba ispuniti posebno poslanje. Marija, njegova majka, poučavala Ga je proročanstvima o Njemu samome. Odgajala Ga je s ljubavlju a istodobno pripremala za Njegovo posebno poslanje. Za svog Sina Bog nije odabrao bogate roditelje, On je odabrao najbolje. A rezultati? Isus je imao pozitivnu sliku o sebi. To je nužno za uspjeh.
Veliki dječji psihologBruno Bettleheim, piše: “Svi bi utjecaji u životu djeteta trebali biti usmjereni na to da mu daju pozitivnu sliku o samome sebi i svijetu oko njega. Njegova buduća sreća i spremnost sučeljavanja sa životom i uspostava odnosa s drugima uvelike ovise o tome.”
Od roditelja k učitelju
Kad ste imali jedanaest ili dvanaest godina, roditelji su dopustili utjecaj učitelja i jedan je od njih postao vašom najutjecajnijom osobom. Tada su na red došli vaši prijatelji, skupina kojoj ste htjeli pripadati. Sjećate se? Što je najvažnije bilo tijekom vašeg mladenaštva? Nije li da budete prihvaćeni od skupine prijatelja? Neki će tinejdžer pušiti, piti alkohol ili uzeti drogu samo da bi bio prihvaćen od skupine.
Mladenaštvo je najteže razdoblje. Malo tinejdžera ima pravu sliku o sebi. Neki misle da su nešto posebno ili pak nešto nebitno, nesavršeno, ružno. Više no bilo što drugo njima je potrebna samoprihvaćenost, razumijevanje, uho što razumije njihove riječi i ljubav.
Sljedeća osoba koja vrši utjecaj na mlade je osoba suprotnog spola. To je vrijeme za romantiku. Kad prođe to vrijeme, mlada osoba, sada odrasla, traži prihvaćenost društva. Nagrade, odličja, to je ono što daje vrijednost.
Tko je osoba koja vam je sada najvrednija? Koga ste odabrali? Vi odlučujete o tome, i vaš izbor može imati za život važne posljedice.
Paraliziranje neuspjeha
Kad sam imao četrnaest godina, moji su se roditelji rastali. Otišao sam živjeti kod svoje majke. Dali smo očevu farmu u zamjenu za stan u gradu. Te sam godine osjećao kako se moj svijet raspada. Dobio sam loše ocjene. Nastavnici su me nastavili kažnjavati. U nastojanju za preživljavanjem postao sam loš učenik, neznalica. Razbolio sam se. Propao sam te školske godine. Imao sam osjećaj da nikada neću uspjeti u svom učenju. Budućnost se nije baš činila privlačnom.
Možda su neki između vas imali isti dojam. Ne znajući zašto, čuli ste glas koji govori: “Ti nećeš uspjeti.” To je sila koja paralizira tvoju ambiciju i čini te zarobljenikom osrednjosti.
Na moj osamnaesti rođendan dogodilo se nešto izuzetno. Stvarna promjena! Upoznao sam Gospodina, prihvatio Njegov poziv, pronašao svoju slobodu i ambiciju. Opet sam počeo učiti, istodobno držeći na umu Isusove riječi: “Sve je moguće onomu koji vjeruje.” (Marko 9,23)
Što se dogodilo u tom obraćenju? Gospodin je postao najvažnijom osobom za tebe. On te voli, i ti se oslanjaš na Njega. On kaže: “Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si…” (Izaija 43,4). Ovo nisu samo prazne riječi. Isus je dao svoj život za nas. “Jer ste kupljeni skupo”, kaže apostol Pavao (1. Korinćanima 6,20).
Za nas je Isus pobijedio smrt. On nam priprema mjesto kraj sebe. On će ponovno doći po nas (Ivan 14,3). Zašto? Jer smo dragocjeni u Njegovim očima.
Neutralizirana prošlost
Kad prihvatiš Isusa u svoj život, dogodi se nešto predivno. To je kao ponovno stvaranje. “… Ako je tko u Kristu,” piše apostol Pavao, “on je novi stvor,” i dodaje, “staro je nestalo, novo je, evo, nastalo” (2. Korinćanima 5,17). U jednom drugom prijevodu čitamo: “Stari je svijet nestao, a novi se pojavio.”
Naša slika o samima sebi jest rezultat onog što smo iskusili. Od Freudova vremena psihologija je dala važnu ulogu prošlosti. Francoise Dolto3 je napisao da je čak i beba vrlo osjetljiva na ono što se o njoj kaže u njezinoj prisutnosti. Ono što je negativno “ima još jače djelovanje”. Tako čudo obraćenja neutralizira negativne učinke prošlosti. I tada sve postaje moguće.
Bilo je to javno iskustvo Zakeja, a također i prostitutke, Marije Magdalene. Oni su trebali iskusiti čudo obraćenja kako bi pronašli pozitivnu sliku o sebi. Prihvaćajući Isusa kao sebi najvažniju osobu, pronašli su stvarni život. Oni su pogledali u zrcalo koje se zove Isus. Slika koju su vidjeli bila je nova, predivna i puna nade.
Ti si dragocjen u Božjim očima. On želi da uspiješ. On želi da budeš sretan. Pogledaj se u zrcalo. On će ti reći: “Otkupio sam tvoj život. Idi, sve je moguće. Sa mnom ćeš uspjeti!”
John Graz