“Sin Čovječji nije došao da uništi ljudske živote, nego da ih spasi.’ I tako odoše u drugo mjesto.” (Luka 9,56 — Šarić)
Isus je u svoj rad unosio radost i obazrivost. Potrebni su veliko strpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u život doma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnih poslova, a oko usmjerilo na Božju slavu. U ovome je Krist naš pomoćnik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom brigom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmišljanje o njima. Radost svoga srca često je izražavao pjevanjem psalama i duhovnih pjesama. Stanovnici Nazareta često su slušali Njegov glas kako se uzdiže u hvali i zahvaljivanju Bogu. On je pjesmom održavao zajednicu s Nebom i kad su se Njegovi drugovi žalili na umor od rada, bili su obradovani ugodnom melodijom s Njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da je odgonio zle anđele i kao tamjan ispunjavao prostor mirisom. Misli Njegovih slušatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemaljskog izgnanstva na nebeski dom.
Isus je bio vrelo iscjeljujuće milosti za ovaj svijet; i tijekom svih tih godina povučenosti u Nazaretu Njegov se život izlijevao u potoke sućuti i nježnosti. Ljudi u godinama, žalosni, opterećeni grijehom, djeca u igri i svojoj nevinoj radosti, mala stvorenja u šumarcima, strpljive tegleće životinje — sve je bilo sretnije u Njegovoj nazočnosti. On, čija je riječ održavala svjetove, saginjao bi se da pomogne ranjenoj ptici. Nije bilo ničega što ne bi zamijetio, ničega što nije bilo vrijedno Njegove službe.
Tako, dok se razvijao u mudrosti i stasu, Isus je rastao u milosti i kod Boga i kod ljudi. On je stjecao naklonost svih srca pokazujući se spremnim suosjećati sa svima. Ozračje nade i hrabrosti koje Ga je okruživalo učinilo Ga je blagoslovom za svaki dom. Često su Ga subotom pozivali da čita pouke iz Proroka u zbornici, i srca bi slušatelja ustreptala od radosti kad je nova svjetlost zasjala s poznatih riječi svetih spisa.
Ipak, Isus je izbjegavao razmetanje. Tijekom svih godina svog boravka u Nazaretu, nije pokazivao svoju čudotvornu moć. Nije tražio visoke položaje i nije prisvajao nikakva zvanja. (Isusov život, str. 46,47)
Za razmišljanje: Kako ću ovjekovječiti Isusovo naslijeđe iscjeljujuće milosti za svijet? Kako danas mogu otvoriti svoje srce kako bi Njegova struja ljubavi potekla kroz mene?