Duhovnost

Vrijeme izazova; napredni ili naivni?

Živimo u vremenu izazova. Znanost se u svim područjima silovito razvija i nezadrživo približava uvijek novom vrhunskom dometu. Putovanja u Zemljinu orbitu su nešto potpuno uobičajeno. Kemičari i biolozi vode žestoku bitku protiv svih vrsta virusa, a sada posebice traže rješenja protiv koronavirusa. Tehnolozi i konstruktori vojne tehnike najavljuju nove generacije još ubojitijeg oružja na kopnu, moru i zraku. Pa čak i iz svemira! Ali kome treba rat?

Kad smo pomislili da su Japanci postigli vrhunac na području projektiranja i proizvodnje u elektronici, iz Sjedinjenih Američkih Država stižu nove inačice digitalnih provodnika. A onda je Kina zapljusnula svijet svojim vrhunskim elektroničkim proizvodima i doživjela svoj gospodarski procvat.

Druga strana medalje govori nam o opasnom, nezadrživom i čak trajnom povećanju temperature na Zemlji, što mijenja ritam padalina i ubrzava topljenje ledenog pokrivača na polovima. Učinci staklenika zbog onečišćenja Zemljine atmosfere, koje izaziva sagorijevanje fosilnih goriva, opasno prijete i samom opstanku života. Zrak, voda, zemlja — a time i proizvodnja hrane — gotovo da su nepopravljivo ugroženi. Životi su ugroženi.

Sve spomenuto govori da suvremeni čovjek ima mnogo problema. Budući da mnogi problemi na čovjeka djeluju depresivno i stresno, netko se vrlo lijepo sjetio i to izrekao na optimističan način: “Nemamo mi puno problema; imamo puno izazova.”

Mladi su naša budućnost; ili sadašnjost?

U takvom vremenu i prostoru žive naraštaji djece i mladih. Kako oni žive? Jesu li zdravi, sretni i zadovoljni? Sve se više čuje i njihov glas. Oni se više ne slažu s izjavom: “Mladi su naša budućnost.” Oni žele postati “naša sadašnjost” u ovom i ovakvom svijetu.

Koliko poteškoća i pitanja bez odgovora ruši izglede za sigurnom i jasnom budućnošću? Teško je upisati željeni studij. Gradivo je preteško i preopširno. Uvjeti za život i učenje su teški. A kad školovanje dođe svojem kraju, nastaju nove poteškoće ili izazovi. Posla uglavnom nema. Nastupa vrijeme dugog čekanja na radno mjesto. Jer, svuda se traže stručnjaci s iskustvom. A iskustvo najprije treba steći, pa tek onda koristiti.

Jedna gospodarska kriza nije prošla, a već se najavljuje druga. Godine prolaze. Čovjek je sve manje siguran… Tako za mnoge započinju neizvjesna tumaranja i upuštanje u alkoholizam, kockanje, drogiranje, nemoral…

Naraštaj naprednih; ili naivnih?

Kakav je uistinu naraštaj mladih s kojima živimo? Napredan ili naivan? Da, on je prepoznao probleme ili izazove! Je li ovaj naraštaj neupućen ako traži nešto više od ovog i ovakvog života? Griješi li današnja mladež ako traži nešto nadnaravno — ako traži Boga?

Mladež je iskrena u svojim namjerama. Ali, ne znajući ili zanemarujući posljedice zla, oni često stupaju na zabranjeno tlo. Tako postaju sigurne Sotonine žrtve. Možemo li to pripisati naivnosti? Ako kažemo NE, onda njihov grijeh ostaje. Ako kažemo DA, zašto su postali i ostali naivni? Salomon kaže: “Pametan čovjek vidi zlo i skrije se (sklanja se), a glupaci (i naivni) idu bezbrižno i trpe kaznu (posljedice neposlušnosti).” (Izreke 23,3)

U tom i takvom svijetu postoji i djeluje i crkva. Izvršava li ona svoje poslanje? Može li crkva izdržati navalu svjetovnosti? Ako ne može, onda je slabija i mora priznati neuspjeh! Ako može, zašto to ne pokaže?

Zašto nam se čini da zli napreduju više od pravednih? Jesu li oni koji trpe zlo naivni? Ovo sve nas navodi na činjenicu da postoji dobro i zlo, u čijem sukobu i sami sudjelujemo. Zlo je toliko zamaglilo vidike da vidimo samo ono što postoji oko nas. Doživljavamo samo kratkotrajne radosti koje nam se posvuda nude. Gledamo srozavanje moralnih načela, koje se u pojedinim kršćanskim crkvama brani visokim stupnjem demokratičnosti i poštovanjem slobode izbora svakoga pojedinca.

Jesmo li doista naivni kad takva opredjeljenja svojih suvremenika primamo kao prirodna, napredna i dobra? Primjerice: “vjenčanje” dvaju muškaraca, ili dvije žene. Tko se još usuđuje suprotstaviti izmišljačima zala? Biti naivan u ovom životu ne zvuči prihvatljivo. A kad se doista suprotstavimo suvremenim stremljenjima koja su dospjela u fazu “bez granica”, kad je sve “dobro”, samo ima različite “oblike”, vrlo lako možemo biti svrstani u “naivne” i “zaostale”.

Kako takvi “naivni” ipak mogu postati napredni? To ovisi o njihovom izboru i mjerilu!

Nitko ne voli biti naivan i primitivan. Svatko voli biti napredan. Zato Sotona sve svoje zlo prikazuje kao napredno, preko izmišljača zala, ali u puno različitih varijanti. Ako nemamo pouzdano mjerilo, sigurno ćemo biti prevareni. O tome odlučujemo mi, a ne crkva. Psalmist kaže: “Od tvojih zapovijedi postadoh razuman (napredan).” (Psalam 119,104)

Čovjek je stvaranjem dobio sposobnost, a time i obvezu, da procjenjuje što je naivno (prijevara), a što napredno (istinito). Prvi ljudi pali su na ispitu (vidi Postanak 3,1-3). Pokazali su se naivnima, nesigurnima i postali prevareni. Život i pred nas postavlja zahtjev da pokažemo na kojem smo stupnju zrelosti.

Život Isusa Krista još uvijek snažno djeluje i privlači u svoj svojoj jednostavnosti. Iz Isusa zrači vječno božanstvo i sila. Svaki iskreni istraživač, koji vjerom zatraži božansku silu i usvoji je, prestaje biti naivan. Došlo je vrijeme da tražimo Boga, dokle se može naći. Bitka postaje sve žešćom, tako da je bez svakodnevnog posvećenja ne može izdržati nijedno ljudsko biće. Bog nam je ostavio divnu nadu, ohrabrenje i izražaje svoje ljubavi koji u mnogim biblijskim redcima. Nekoliko između njih pomoći će nam da zauzmemo pravi i trajan stav:

“Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj.” (Izreke 1,10)

“Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.” (Izreke 9,10)

“Proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A Bog mira neka vas posve posveti i cijelo vaše biće — duh vaš i duša i tijelo — neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.” (1. Solunjanima 5,20-23 — Jeruzalemska Biblija)

“Božanstvena sila njegova darovala nam je sve, što služi za život i pobožnost, poznavanjem onoga, koji nas pozva slavom i moći. Po tom nam je dao dragocjena i najveća obećanja, da po njima budete dionici božanske naravi, jer ste utekli od pogubne požude svijeta.” (2. Petrova 1,3.4)

“Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.” (1. Ivanova 5,20 — Jeruzalemska Biblija)

Najveća potreba

“Najveća potreba svijeta je potreba za ljudima:

  • koji se ne daju ni kupiti ni prodati,
  • ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni,
  • ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom,
  • ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu,
  • ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.

Ali takav  karakter nije plod slučaja; on se ne može pripisati osobnoj naklonosti ili darovima Providnosti. Plemeniti karakter je plod samodiscipline, pokoravanje niže prirode višoj — predaja samoga sebe službi Bogu i bližnjima iz ljubavi.” (Ellen G. White, Odgoj, Zagreb 2017., 50)

Naivni i napredni nisu takvi stvoreni. Oni takvi postaju. Ovo je vrijeme izazova!

Božji poziv

Možda si mladić, ili djevojka u svojoj mjesnoj crkvi. Možda već radiš u nekom zvanju, ili još studiraš. Možda si pripadnik ili pripadnica skupine mladih bračnih parova.

Pratiš događanja i važeš ih iz proročanske perspektive. Znaš za objavljeno proročanstvo iz Daniela 2. Znaš da petoga kraljevstva neće biti. Znaš da smo u prstima kipa od različitih kovina, i da se sada očekuje Kristovo kraljevstvo. Vidiš da se svijet rastače i puca po svim šavovima: gospodarski, sigurnosno, ekološki, duhovno, moralno… I onaj tko nije vjernik uviđa da se može očekivati skoro ili vrlo skoro gašenje života na Zemlji. Dakle, Bog se mora umiješati. On će uskoro doći.

Zašto ne bi i ti došao, ili došla na studij teologije i pripremio se da radiš u svetom Božjem djelu? Zašto ne bi promijenio zanimanje, zvanje, studij i pridružio se propovijedanju Radosne vijesti u velikoj završnici? Svaki pošteni posao je dobar za raditi. Ali, zašto ti ne bi ušao u onu skupinu koja radi za vječnost? Sada, dok se još može! To je jedan od najizazovnijih poziva.

Bi li se odazvao da si “u čamcu” i da Isus prolazi i vidi te kako zdušno radiš svoj posao “ribarenja” i da ti On uputi poziv: “Hajde za mnom. Učinit ću te lovcima ljudi! Dođi, radi za vječne vrijednosti. Nisam rekao da će biti lako, ali će se isplatiti!”

Taj plan možeš ostvariti već ove jeseni, ako koronavirus ili nešto drugo svima ne pomrsi ovozemaljske planove, kad se više ne bude moglo raditi niti za prolazne stvari, niti za nebeske. Zapazi i ovo: Bog ne traži najsposobnije, nego vjerne i marljive. Jer On će ih osposobiti! Tako da nitko nema izgovora.

Zašto ne bi i ti odgovorio na Božji poziv? Javi se svojem pastoru, zatraži potrebne informacije i reci Bogu: “Evo me, mene pošalji!”

Dr. sc. Ivan Đidara

Podijeli