“Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula.” (Postanak 32,24)
Kao što je Sotona potaknuo Ezava da krene na Jakova, tako će u vrijeme nevolje poticati zle da unište Božji narod. I kao što je optužio Jakova, tako će optuživati i Božji narod. Sotona ubraja ovaj svijet među svoje podanike, ali se mala skupina koja vrši Božje zapovijedi protivi njegovoj prevlasti. Kad bi je mogao zbrisati sa zemlje, njegova bi pobjeda bila potpuna. On vidi da ih čuvaju sveti anđeli pa zaključuje da su im grijesi opro–
šteni; ali ne zna da je njihov slučaj odlučen u nebeskom Svetištu. On dobro zna grijehe na koje ih je naveo pa ih iznosi pred Bogom u uveličanom svjetlu, tvrdeći da ti ljudi ne zaslužuju Božju naklonost kao ni on sam. Tvrdi da Gospodin ne može biti pravedan ako njima oprosti grijehe, a njega i njegove anđele uništi. On tvrdi da su njegov plijen i zahtijeva da mu budu predani u ruke kako bi ih uništio.
Budući da Sotona optužuje Božji narod za njihove grijehe, Gospodin dopušta da ih iskuša do krajnjih granica. Njihovo pouzdanje u Boga, njihova vjera i odlučnost bit će ozbiljno iskušani. Dok se sjećaju prošlosti, njihove nade tonu, jer u cijelom svom životu mogu vidjeti malo dobra. Posve su svjesni svoje slabosti i nedostatnosti. Sotona ih nastoji zastrašiti mišlju da je njihov slučaj beznadan i da se mrlje njihove okaljanosti nikada ne mogu oprati. Nada se da će uništiti njihovu vjeru kako bi popustili njegovim kušnjama i odrekli se svoje odanosti Bogu.
Premda će Božji narod biti opkoljen neprijateljima koji su ga odlučili uništiti, tjeskoba koja ih tišti nije strah od progonstva zbog istine; oni se boje da se nisu pokajali za svaki grijeh i da zbog neke svoje nutarnje slabosti neće doživjeti ispunjenje Spasiteljeva obećanja da će ih “sačuvati od časa kušnje koji će doći na sav svijet” (Otkrivenje 3,10). Kad bi … se pokazali nedostojnima i izgubili život zbog vlastitih nedostataka u karakteru, osramotili bi Božje sveto ime. …
Premda trpe najveću tjeskobu, strah i nemir, oni ne prestaju upućivati svoje molbe. Hvataju se za Božju snagu kao što se Jakov uhvatio Anđela, a duša im govori: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.” (Veliki sukob, str. 487,489)