Vrijeme milosti završeno

Jutarnji stih 24. 10. 2024.

“Neće više biti odlaganja, već će se u vrijeme kad se čuje glas sedmog anđela, kad zatrubi, dovršiti tajna Božja prema Radosnoj vijesti koju dade svojim slugama — prorocima.” (Otkrivenje 10,7)

Sve koji žele pokoriti zle sklonosti koje njima nastoje zagospodariti, očekuje ozbiljna borba. Priprema je osobna stvar. Mi se ne spašavamo u skupinama. Čistoća i pobožnost jednoga neće nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugoga. Premda svi narodi moraju izići na sud pred Boga, On će ipak ispitati slučaj svakog pojedinca tako pomno i temeljito kao da nema nijednog drugog bića na Zemlji. Svatko mora biti ispitan i nađen i bez ljage i bore, bez ičega tomu slična.

Sa završnim djelom pomirenja usko su povezani svečani prizori. Činjenice u vezi s njima od presudnog su značenja. U gornjem se Svetištu sud približava kraju. To djelo traje godinama. Ubrzo će se — nitko ne zna kako brzo, prijeći na slučajeve živih. Naš se život treba pojaviti pred veličanstvenim Bogom. Danas, više nego ikada, svaka duša treba prihvatiti Spasiteljevo upozorenje: “Bdijte, jer ne znate kad će doći to vrijeme.” (Marko 13,33) “Ne budeš li bdio, doći ću kao lopov, i sigurno nećeš znati u koji ću te čas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3)

Kad istražni sud bude završen, sudbina svih bit će odlučena za život ili za smrt. Vrijeme milosti završava kratko vrijeme prije Gospodnjeg dolaska na nebeskim oblacima. Gledajući unaprijed ovo vrijeme, Krist u Otkrivenju objavljuje: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se nečisti i dalje onečišćuje; neka pravednik i dalje živi pravedno; neka se sveti i dalje posvećuje. Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu.” (Otkrivenje 22,11.12)

Pravednici i grešnici i dalje će živjeti na Zemlji u svojem smrtnom tijelu — ljudi će saditi i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore u Svetištu izrečena posljednja, neopoziva presuda. Prije potopa, nakon što je Noa ušao u korablju, Bog je za njim zatvorio vrata i time bezbožne spriječio da uđu. Ali su još sedam dana ljudi, ne znajući da je njihova sudbina zapečaćena, nastavili svoj bezbrižni i lakoumni život, rugajući se upozorenjima o neizbježnom sudu. “Tako će biti”, kaže Spasitelj, “i za dolaska Sina Čovječjega.” (Matej 24,39) (Veliki sukob, str. 307,388)