Vrijeme nesvakidašnjih duhovnih mogućnosti

“Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo.” (Rimljanima 1,21)
Unatoč pokvarenosti pretpotopnog svijeta, to doba nije, kao što se često pretpostavlja, bilo doba neznanja i barbarizma. Ljudima je pružena mogućnost da dosegnu visok standard moralnih i materijalnih postignuća. Oni su posjedovali veliku tjelesnu i mentalnu snagu, i njihove sposobnosti religijske i znanstvene spoznaje bile su nedostižne. Pogrešno je pretpostaviti da su njihovi umovi kasno sazrijevali samo zato što su doživljavali duboku starost; njihove su intelektualne sposobnosti bile razvijene u ranoj mladosti, a oni koji su gajili strah Božji i živjeli u skladu s njegovom voljom, nastavili su napredovati u znanju i mudrosti. … Kako se čovjekova duljina života skraćivala, smanjivala se i njegova tjelesna snaga i mentalne sposobnosti. … Pretpotopni ljudi nisu imali knjige ni pisane izvještaje, ali s golemom tjelesnom i mentalnom snagom oni su imali dobro pamćenje te su mogli razumjeti i zapamtiti ono što im je prenošeno i zauzvrat to prenijeti neumanjeno na svoje potomstvo. … To nije bilo doba religiozne tame, već razdoblje velikog prosvjetljenja. Cijeli se svijet mogao poučavati od Adama. … Sumnja nije mogla osporiti postojanje Edena dok je, s ulazom koji su čuvali anđeli čuvari, stajao neposredno pred njihovim očima. Redoslijed stvaranja, svrha vrta, povijest dvaju drveta usko povezana s čovjekovom sudbinom bili su neporecive činjenice. Postojanje i vrhovna vlast Božjeg autoriteta, obvezatnost Njegova Zakona bile su istine koje ljudi nisu često dovodili u pitanje dok je Adam bio među njima. Unatoč sveopćoj pokvarenosti, postojao je niz svetih ljudi, uzvišenih i oplemenjenih zajednicom s Bogom, koji su živjeli u zajednici s Nebom. Bili su to ljudi velikog intelekta, prekrasnih osobina. Njihova je zadaća bila velika i sveta — da razviju karakter pravednosti, da iznose pouku o pobožnosti ne samo ljudima svog vremena, već i budućim naraštajima. Samo je nekoliko najpoznatijih ljudi spomenuto u Svetom pismu, ali tijekom vjekova Bog je imao vjerne svjedoke, svetkovatelje iskrena srca. (Patrijarsi i proroci, str. 59—61)