Vrijeme za hrabrost

“Jonatan reče svom štitonoši: ‘Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanika. Možda će Jahve učiniti nešto za nas, jer ništa ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu, bilo mnogo ljudi ili malo.’” (1. Samuelova 14,6)
“Zbog Šaulova grijeha prigodom drskog prinošenja žrtve, Gospodin mu nije želio dati čast pobjede nad Filistejcima. Jonatan, kraljev sin, čovjek koji se bojao Boga, izabran je kao oruđe za izbavljenje Izraela. Pokrenut božanskom silom, predložio je svojem štitonoši da tajno napadnu neprijateljski tabor. … Oni su se zajedno povukli iz tabora da se netko ne usprotivi njihovoj namjeri. S revnom molitvom Vođi svojih otaca, zajedno su odredili znak koji će im pokazati kako da nastave pohod. … Prilazeći filistejskoj utvrdi, izišli su na vidik svojim neprijateljima koji su rugajući se rekli: ‘Gle, Hebreji su počeli izlaziti iz rupa u koje su se sakrili’, a onda ih i izazvali: ‘Uspnite se k nama, da vas nešto naučimo’, misleći kako će kazniti dvojicu Izraelaca za njihovu smjelost. Ovaj je izazov bio znak koji su Jonatan i njegov drug prihvatili kao dokaz da će Bog voditi njihov pothvat. Uklonivši se s vida Filistejcima, birajući tajan i težak put, ratnici su se počeli penjati do vrha litice koji se smatrao nepristupačnim te nije bio dobro čuvan. Tako su se probili u neprijateljski tabor i pobili stražare koji svladani strahom i iznenađenjem nisu pružili otpor. Nebeski anđeli štitili su Jonatana i njegovog pratioca, anđeli su se borili s njima tako da su Filistejci padali pred njima.” (Patrijarsi i proroci, str. 523,524) “Ova dva čovjeka pokazala su da djeluju pod utjecajem i po naredbi Onoga koji je daleko viši od ljudskih zapovjednika. Prema ljudskom prosuđivanju, njihov je pothvat bio brzoplet, suprotan svim vojnim pravilima. Ali Jonatanovo djelo nije bilo učinjeno u ljudskoj brzopletosti. On se nije oslanjao na ono što on i njegov štitonoša mogu učiniti; on je bio oruđe kojim se Bog poslužio u korist svojega naroda Izraela.” (Sons and Daughters of God, str. 206)