“Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.” (Daniel 12,2)
Naša je prednost da razumijemo velike odgovornosti koje je Bog stavio pred nas kako ne bismo bili u tami u pogledu onoga što dolazi na ovaj svijet. Ne smijemo dopustiti da nas taj dan zatekne nespremne. Dok razmišljamo o tom velikom i svečanom događaju, o Kristovom dolasku na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom, trebali bismo živjeti u velikoj poniznosti pred Bogom da ne ostanemo bez Božje milosti i pokažemo se nedostojnima vječnog života. …
Vidimo da svijet uglavnom ne razmišlja o tom velikom danu, i mnogi ljudi ne žele o tome slušati. Ali mi se moramo suočiti s izvještajem o svojem životu. Moramo imati na umu da postoji svjedok za sva naša djela. Jedno oko kao razgorjeli oganj promatra nas u svemu što radimo u životu. Čak i naše misli, namjere i pobude srca ogoljene su pred Božjim ispitivačkim pogledom. Kao što se oblici pojavljuju na uglačanoj ploči umjetnika, tako se naš karakter otkriva u knjigama izvještaja na Nebu.
Mi vas pitamo: “Kako vaš karakter danas izgleda u Božjim očima? Pripremate li svoju dušu za veliku smotru da biste mogli imati bijele haljine karaktera u taj dan?” Ne smijete se predavati grijehu i bezakonju. Ne smijete si dopustiti da se nađete kao prekršitelji Božjeg velikog moralnog Zakona pravednosti. …
Nebeski Bog dao nam je razum i intelekt i On želi da ih upotrebljavamo. Dao nam je ovo tijelo koje želi da očuvamo u savršenom zdravlju da bismo mogli vršiti besprijekornu službu za Njega. Gospodin Bog je uvijek prisutni svjedok zlih djela koja se čine među sinovima ljudskim ovdje na Zemlji. Kako On gleda na muškarce i žene za koje je platio beskrajnu otkupninu, a oni se odbijaju pokoriti Njegovim zakonima? …
Ne smijemo čekati sudnji dan da bismo se odrekli sebe i ponijeli križ. Ne možemo tada oblikovati karakter za Nebo. Ovdje u ovom životu moramo stati na stranu poniznog Spasitelja koji se odrekao sebe. Ovdje moramo pobijediti zavist, neslogu, sebičnost, ljubav prema novcu i ljubav prema svijetu. Ovdje moramo ući u Kristovu školu i primiti od Učitelja dragocjene pouke o krotkosti i poniznosti uma. Ovdje moramo postaviti sebi za cilj — i u to uložiti ozbiljan trud — da budemo odani i vjerni nebeskom Bogu poslušnošću svim Njegovim zapovijedima, i na taj način postanemo dostojni da uđemo u stanove koje je Krist otišao pripremiti za sve koji ljube Boga. (Manuscript 6a, 27. lipnja 1886. — “Priprema za sud”, propovijed Ellen G. White održana u Örebru u Švedskoj)