“Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” (Luka 10,10)
Zadaća je Kristove crkve da spašava grešnike koji propadaju. Njezina je dužnost da objavi Božju ljubav i da ih pridobije za Krista djelotvornošću te ljubavi. Istinu za ovo vrijeme moramo odnijeti u mračne kutove svijeta, a ovaj posao može otpočeti u domu. Kristovi sljedbenici ne trebaju živjeti sebičnim životom, već, prožeti Kristovim duhom, djelovati u skladu s Njim.
Postoje uzroci za sadašnju hladnoću i nevjerovanje. Ljubav prema svijetu i svjetovne brige odvajaju dušu od Boga. U nama mora biti živa voda; ona treba teći iz nas kao izvor vode koja struji u vječni život. Mi moramo pokazati što Bog radi u nama. Da bi uživao u svjetlu života, kršćanin mora povećati napore u dovođenju drugih u spoznaju istine. Njegov život mora biti obilježen zalaganjem i žrtvovanjem za dobro; tek onda neće biti žaljenja da se nema čemu radovati.
Anđeli uvijek nastoje druge usrećiti. U tome je njihova radost. Ono što bi sebično srce smatralo ponižavajućom službom, služenje onima koji su u bijedi i nesumnjivo slabiji po karakteru i položaju, posao je čistih, bezgrešnih anđela u nebeskim kraljevskim dvorima. Duh Kristove samopožrtvovne ljubavi prevladava na Nebu i bit je njegova blaženstva.
Oni koji ne osjećaju posebno zadovoljstvo u nastojanju da budu na blagoslov drugima, da se čak i žrtvuju kako bi im činili dobro, ne mogu imati Kristovog ni nebeskog Duha jer se nisu ujedinili s radom nebeskih anđela i ne mogu sudjelovati u sreći koja im donosi uzvišenu radost. … Ako se anđeli raduju kad vide da se grešnici kaju, kako se neće grešnici, spašeni Kristovom krvlju, radovati kad vide da se drugi kaju i obraćaju Kristu zahvaljujući njihovom trudu? Kad budemo radili u skladu s Kristom i anđelima, iskusit ćemo radost koju ne možemo iskusiti bez ovog rada.
Kristov križ u načelu stavlja pred sve koji vjeruju tešku obvezu da se odreknu sebe, da prenesu svjetlo drugima i daju dio svojih sredstava za širenje tog svjetla. Ako su povezani s Nebom, oni će surađivati s anđelima. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 334,335)