“On će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8)
Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja preporađa, jer bi bez nje Kristova žrtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jačala i ljudi su se začuđujućom pokornošću podčinjavali sotonskom ropstvu. Čovjek se može oduprijeti i pobijediti grijeh jedino moćnim djelovanjem treće Osobe Božanstva, koja će doći neizmijenjenom silom u punini božanske moći. Duh čini djelotvornim ono što je izvojevao Otkupitelj svijeta. Sveti Duh čisti srce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u božanskoj naravi. Krist je podario svog Duha kao božansku silu u svladavanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi pečat Njegova karaktera. (Isusov život, str. 557)
Dok budemo predavali sebe Svetome Duhu da nas upotrijebi kao svoja oruđa, Božja milost će djelovati u nama da odbacimo stare sklonosti, da svladamo snažne naslijeđene strasti i da usvojimo nove navike. (Isusove usporedbe, str. 240)
Božji Duh, kada obuzme dušu, oživljava sve njezine sposobnosti. Pod vodstvom Svetoga Duha, um koji je neograničeno odan Bogu razvija se skladno i dobiva snagu da shvati i ispuni Božje zahtjeve. Slabi, kolebljivi karakter mijenja se i postaje snažan i čvrst. …
Upravo Sveti Duh postiže da zamagljeni um obasjaju svijetle zrake Sunca Pravednosti, koje čine da se ljudsko srce zapali novim razumijevanjem vječnih istina tako da čovjeku postaju jasna velika mjerila pravednosti i on shvaća svoju grešnost; one čine da čovjek povjeruje u Onoga koji jedini može izbaviti od grijeha, one preobražavaju karakter time što preusmjeravaju njegovu ljubav sa zemaljskog i prolaznog na njegovu vječnu baštinu. Sveti Duh nanovo stvara, oplemenjuje i posvećuje ljudska bića osposobljavajući ih da postanu članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (GW 285—287)