“Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista — on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu.” (Efežanima 1,3)
Sjećamo li se da Gospodin obnavlja svoje milosrđe svako jutro i da Njegova vjernost ne posustaje? Priznajemo li svoju ovisnost o Njemu i izražavamo li zahvalnost za svu Njegovu naklonost? Naprotiv, mi prečesto zaboravljamo da je “svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor, silazi od Oca svjetlosti” (Jakov 1,17 — Šarić).
Kako često oni koji su zdravi zaboravljaju čudesno milosrđe koje im se pruža iz dana u dan, iz godine u godinu. Ne daju hvalu Bogu za sve Njegove blagoslove. Ali kad dođe bolest, sjete se Boga. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 274)
Sotona pokušava odvratiti naše misli od silnog Pomoćnika i navodi nas da razmišljamo o izopačenosti svoje duše. Međutim, iako Isus vidi krivnju iz naše prošlosti, On izriče oprost; i mi Ga ne bismo trebali sramotiti sumnjajući u Njegovu ljubav. Osjećaj krivnje mora ostati u podnožju križa, u protivnom će zatrovati izvore života. Kada vam Sotona prijeti, okrenite mu leđa i tješite se Božjim obećanjima. Oblak može biti mračan, ali kad ga obasja nebesko svjetlo, on postaje sjajan poput zlata jer Božja slava počiva na njemu.
Božja djeca ne trebaju se prepustiti osjećajima i uzbuđenju. Ako se kolebaju između nade i straha, nanose bol Kristovom srcu jer im je Krist dao nepobitne dokaze o svojoj ljubavi. On želi da budu utvrđeni, osnaženi i ukorijenjeni u najsvetijoj vjeri. (Testimonies to Ministers, str. 518,519)