„Te, čim dođe kući, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!’“ (Luka 15,6)
Kad je Isus izgovarao ove riječi, obraćao se slušateljima od kojih su mnogi iz iskustva poznavali život palestinskih pastira. Tamo se stada nisu napasala na ravnim, ograđenim pašnjacima, već na padinama bregova, među strminama i provalijama. …
Uvijek se trebalo čuvati opasnih pljačkaša i vukova. Katkad bi se neka ovca udaljila od stada i zato su ih pastiri često prebrojavali da vide je li se neka izgubila; pastiri su bili strogo odgovorni za svaku ovcu povjerenu njihovoj skrbi. … Život pastira bio je pun opasnosti. Ako je pastir bio dostojan povjerenja, nije ostajao bezbrižan, nije težio za svojom udobnošću, već je polazio u potragu za zalutalom ovcom usprkos vjetrovima i olujama. …
Tako se pravi Pastir ponaša prema izgubljenom grešniku. On ide za njim; ne zastaje pred opasnošću, samoodricanjem i žrtvovanjem. U svojoj spasiteljskoj ljubavi On nastoji dovesti grijehom opterećenu dušu u pokajanje, u spasenje, u mir, odmor i sreću. Prednost je svakog pojedinca koji je u svojem srcu osjetio Isusovu ljubav, da razmisli ne postoji li netko koga bi svojim naporima, svojom promišljenom obzirnošću i ljubaznošću mogao dovesti Isusu koji je spreman i želi prihvatiti svakoga tko dolazi k Njemu. Mi svi možemo mnogo učiniti svojim naporima. Možemo postati suradnici Isusa Krista. (The Youth’s Instructor, 28. travnja 1886.)
Život je ozbiljan. Vama je određeno široko polje rada, a ustrajno traganje za izgubljenim ovcama najuspješniji je način da iskoristite svoje vrijeme. … Ako budete mogli spasonosno utjecati na samo jednu dušu, imajte na umu da na Nebu vlada velika radost kad se jedna duša pokaje. … Ustrajnim naporima vi možete postati sredstvo za vraćanje izgubljenih ovaca u Isusov tor. (The Youth’s Instructor, 4. svibnja 1886.)
Preporučujemo:
