Duhovnost

Zakon i milost

Reformator Martin Luther ispričao je jednom zgodom svojim prijateljima čudan san. U snu mu se javio Sotona i pokazao mu velik popis njegovih grijeha. Luther je pomnjivo proučio popis i zapitao:

“Jesu li to svi moji grijesi?”

“Ne, nisu!” – odgovorio je Nečastivi i brzo pokazao još veći popis. Luther je opet prepoznao svoje slabosti.

“Jesu li sad svi na broju?” – pitao je drugi put.

“Jesu!” – odgovorio je Sotona likujući. – “Svi su tu!”

Tad ga je reformator upozorio:

“Zaboravio si na nešto vrlo važno! Evo ti pero i crvena tinta. Dopiši ono što ću ti reći!”

Neprijatelj je zgrabio pero, nestrpljiv da popisu grijeha doda barem još jedan.

“Piši crvenim slovima preko cijelog popisa!” – naredio je Božji čovjek: “… Krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakog grijeha.” (1. Ivanova 1,7)

Sotona je gnjevno skočio, prevrnuo crvenu tintu koja se razlila preko cijelog popisa i nestao.

Tako izgleda opravdanje vjerom. Već je osigurano, jer je Krist, natovaren grijesima cijeloga svijeta, umro na golgotskom križu. Zato apostol Pavao i kaže: “Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću!” (Rimljanima 6,14) Da apostol time nije mislio ukloniti Zakon kao mjerilo pravde, vidi se odmah iz sljedećeg retka: “Pa što? Da griješimo, kad nismo pod Zakonom, već pod milošću? Daleko od toga!” (Rimljanima 6,15) Ne griješiti znači živjeti u skladu sa Zakonom, jer je grijeh prekršaj Zakona. U milostivom daru vjere Zakon nalazi svoje pravedno ispunjenje. Vjera, po kojoj Krist živi u nama (Galaćanima 2,20), vodi nas do poslušnosti Božjim zapovijedima: “Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.” (Rimljanima 8,3.4)

Dakle, Sveti Duh nam daruje novu i potpunu poslušnost. Ono što smo prije činili iz straha ili iz sebičnosti, sad činimo iz ljubavi prema Bogu i bližnjima. Ali ta poslušnost, koja se pojavila iz vjere, nije nastala našom zaslugom, već je plod Božje milosti koja nam je darovana. U svojemu novom životu ne možemo se ponositi uspjesima koje postižemo, budući da sva čast pripada Bogu, “Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Ivan 15,5) Zato prorok Izaija i kaže: “Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.” (Izaija 26,12) Tako “sloboda od Zakona” nije nikakva “sloboda od poslušnosti”, već samo “sloboda od kazne koju izriče Zakon”. Smrću Isusa Krista postali smo zaštićeni od pravednog zahtjeva Zakona koji traži našu osudu, i nismo više pod vlašću grijeha. Naš Spasitelj je platio naše dugove. Svima koji u Njega vjeruju time je osigurao oprost grijeha i ukidanje kazne.

Hans Heinz