“Ta poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.” (2. Korinćanima 8,9)
Svijet mora biti upozoren. To djelo povjereno je nama. Po svaku cijenu moramo objavljivati istinu. Trebamo biti požrtvovni dragovoljci, spremni na gubitak i samog života u službi za Boga ako je potrebno. U kratkom vremenu treba obaviti velik posao. Mi moramo razumjeti svoj udio u njemu i vjerno ga izvršiti. Na kraju će svaki pobjednik steći pravo da se obuče u Kristovu pravednost u skladu s plemenitim, odlučnim naporima u služenju Bogu. Stupanje u ratni pohod protiv Sotone, nošenje uzdignute krvave Kristove zastave križa — to je dužnost svakog kršćanina.
To djelo poziva na samopožrtvovnost. Samoodricanje i križ prate nas na životnom putu. “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom,” veli Krist, “neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) Oni koji rade za blaga ovoga svijeta trebaju se pomučiti i žrtvovati. Smiju li oni koji žele vječnu nagradu pomisliti da njihova žrtva nije potrebna?
Najteža propovijed koju treba izgovoriti, i najteža koju treba provesti u život, propovijed je o samoodricanju. Taj pohlepni grešnik, sebičnost, zatvara vrata dobru koje se moglo učiniti, a nije učinjeno zato što je novac potrošen u sebične svrhe. Ali nitko ne može zadržati Božju naklonost i uživati zajedništvo sa Spasiteljem ostajući ravnodušan prema potrebama svojih bližnjih koji nemaju života u Kristu, koji propadaju u svojim grijesima.
Krist nam je ostavio prekrasan primjer požrtvovnosti. On nije ugađao sebi, već je život proveo služeći drugima. On se žrtvovao na svakom koraku, prinosio žrtve koje nijedan od Njegovih sljedbenika nikada neće prinijeti, jer nikada nisu ni bili na položaju na kojem se On nalazio prije nego što je došao na Zemlju. On je bio Zapovjednik nebeske vojske, ali je došao ovamo i patio umjesto grešnika. Bio je bogat, ali je radi nas osiromašio da bismo se mi Njegovim bogatstvom obogatili. Zato što nas je volio, odrekao se svoje slave i uzeo obličje sluge. (Review and Herald, 31. siječnja 1907.)
Za razmišljanje: Komu je u domu, u crkvi ili u susjedstvu danas potrebna moja nesebična služba?