„Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu!“ (1. Ivanova 2,15)
Mi vidimo ljepotu, ljupkost i slavu u Isusu. U Njemu gledamo neusporedivu privlačnost. On je bio Veličanstvo Neba. Ispunjavao je cijelo Nebo sjajem. Anđeli su se klanjali s obožavanjem pred Njime i spremno slušali Njegove zapovijedi. Naš Spasitelj se odrekao svega toga. Odložio je svoju slavu, svoje veličanstvo i sjaj i sišao na Zemlju i umro za buntovnički rod koji je kršilo zapovijedi Njegovog Oca. Krist je ponizio sebe da bi mogao spasiti grešni rod; ispio je kalež stradanja i umjesto njega nama ponudio čašu blagoslova; da, svoj je kalež ispio zbog nas; iako mnogi sve to znaju, i dalje idu putem grijeha i ludosti; ali ih Isus i dalje poziva. On kaže: Tko god hoće, neka dođe i neka se slobodno napije vode života zabadava! …
Istine Božje riječi moraju se primijeniti na nas i mi se moramo uhvatiti za njih. Ako to budemo činili, one će imati posvećujući utjecaj na naš život; osposobit će nas da se pripremimo za kraljevstvo slave kako bismo, kada završi vrijeme naše kušnje, mogli gledati Kralja u Njegovoj ljepoti i stajati u Njegovoj prisutnosti cijelu vječnost. …
Bog zahtijeva snagu cijelog našeg bića. On zahtijeva od nas da se odvojimo od svijeta i od onoga što je na svijetu. „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve.“
Od nas se traži da se odvojimo od ljubavi prema svijetu, ali što nam se daje umjesto nje? „Bit ću vam otac!“ Trebate li se odvojiti u svojim osjećajima od svojih prijatelja? Zahtijeva li istina od vas da stojite usamljeni u svojoj odluci da služite Bogu zato što se drugi oko vas nisu spremni pokoriti zahtjevima koje Krist ima prema njima? Zahtijeva li odvajanje od njih u osjećajima? Da, i to je križ koji morate nositi, križ koji navodi mnoge da kažu: Ne mogu se pokoriti zahtjevima istine. Ali, sam Krist kaže: Tko više ljubi oca, majku sina ili kćer nego mene, nije me dostojan. Onaj tko želi ići za mnom i biti moj učenik, neka uzme svoj križ i ide za mnom. Ovdje se radi o križu samoodricanja i žrtve, da se u svojim osjećajima odvojimo od onih koji se ne žele pokoriti zahtjevima istine. Je li to doista prevelika velika žrtva za Onoga koji je sve žrtvovao za nas? (Review and Herald, 19. travnja 1870.)