„Ni riječi njegove nemate tako da prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga on posla.“ (Ivan 5,38)
Kada je u različitim prigodama za vrijeme Kristovog rada Njegova božanska narav zablistala kroz ljudsku i On stajao preobražen pred ljudima, židovski starješine bili su duboko ganuti. Međutim, kada bi o tome razgovarali jedan s drugim, njihovo nevjerovanje ponovno bi jačalo i dokazi koji su ih osvjedočivali bili bi odbacivani. Ni najjači dokaz nije im bio dovoljan, dok je i najslabiji dokaz, ako je bio protiv istine, zvučao zdravo prema njihovim ocjenama. Oni su krenuli putem koji će ih odvesti u vječnu propast.
Krist je vidio da su židovski učitelji pogrešno protumačili Božju riječ i On ih je pozivao da marljivije proučavaju njezine propise. U Njemu su se brzo ispunjavali simboli i slike iz hebrejskog sustava. Da su istraživali Pisma kao što su trebali, pronašli bi da On ne zahtijeva ništa na što nema pravo.
Da su Židovi istraživali Božju riječ kao što su trebali, uvidjeli bi da je Isus iz Nazareta doista Mesija. Međutim, oni su istraživali u oholom, sebičnom častoljublju i tako su tražili Mesiju prema svojim zamislima. Zato su, kada se Spasitelj pojavio kao ponizan čovjek poništavajući njihove dugo uspostavljane teorije i predaje, objavljujući istinu koja se potpuno protivila njihovim običajima, govorili: Tko je ovaj uljez koji se usuđuje odbaciti naš autoritet? Krist nije došao kako su oni očekivali; zato su Ga odbijali prihvatiti, nazivali su Ga varalicom i lažnim prorokom. Umjesto da Ga slušaju da bi upoznali istinu, slušali su sa zlim namjerama da bi našli nešto oko čega bi mogli raspravljati. Kada su jednom stali na put velikog vođe pobune, Sotoni je bilo lako učvrstiti ih u protivljenju. Kristova uzvišena djela, koja im je Bog poslao kao dokaze s Neba, oni su po Sotoninoj zamisli tumačili protiv Njega. Što je način na koji im je Bog govorio preko Njegovih djela milosti i ljubavi bio određeniji, to su postajali tvrdoglaviji u svojem otporu. Zaslijepljeni predrasudama, odbili su priznati da je Isus Bog. … On je bio Bog u ljudskom tijelu i nije mogao ne činiti Božja djela. (Review and Herald, 26. ožujka 1901.)