“Toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema sto šezdeset stadija. Razgovarali su među sobom o svim tim događajima. I dok su tako razgovarali i pretresali, približi im se sam Isus te pođe s njima. Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati. I on ih zapita: ‘Kakav je to razgovor što ga među sobom vodite na putu?’ Oni se zaustaviše, ožalošćeni, te mu jedan od njih imenom Kleofa reče: ‘Ti si jedini stranac u Jeruzalemu koji ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana!’ ‘Što?’ upita ih. ‘Ono što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom — odgovoriše mu — koji bijaše silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom: kako ga naši glavari svećenički i članovi Velikog vijeća predadoše da bude osuđen na smrt te ga razapeše. A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela. Ali — osim svega toga — već je treći dan kako se to dogodilo.’” (Luka 24,13-21)
Luka je možda najveći pripovjedač u Novom zavjetu. Njegov opis izgubljenog sina (Luka 15) i molitve farizeja i carinika (Luka 18,9-14) posebno zaokupljaju naš um i srce. Izvještaj o putovanju u Emaus može se uspoređivati s tim drugim kratkim prikazima.
Ispričan samo od strane Luke, ovaj izvještaj nije značajan samo zbog vještine izlaganja koja privlači čitatelja. Njegova važnost zasniva se na poruci koja je upućena zbunjenim ljudima do svršetka vremena.
Zbunjenost dvojice Isusovih sljedbenika na mnogo nas načina iznenađuje. Naposljetku, Njegovi sljedbenici uvijek su Ga prepoznavali kada im se poslije javljao. Ali nisu Ga prepoznali i u ovim prvim danima. Prema tome, problem nije u tome da je uskrsli Isus bio neprepoznatljiv. Točnije, Luka kaže: “Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati.”
Ja ne znam što to točno znači. Ali znam da sam jučer imao slično iskustvo. Nisam primijetio prijatelja u našem subotnjoškolskom razredu zato što sam očekivao da ću vidjeti nekog drugog. Moj um se toliko usredotočio na jednu osobu da nisam zapazio poznato lice sve dok poslije nisam složio djeliće u svojoj glavi. Kada se to dogodilo, pitao sam se kako sam mogao biti tako nerazuman.
Nešto slično dogodilo se na putu u Emaus. Učenici su očekivali da je Isus politički osloboditelj Izraela od Rima. Ali umjesto da ih izbavi, On je umro od rimske ruke. Zaslijepila ih je otupljujuća zbunjenost. Poslije čak nisu mogli prepoznati Isusa ni kada je bio s njima.
Ovo je ohrabrenje za sve nas. Katkad se u našem hodu kroz život osjećamo zbunjeno i usamljeno. U svojoj izgubljenosti pitamo se gdje je Isus. Međutim, problem često nije Njegova odsutnost, već naš nedostatak vida, nešto što tek kasniji događaji u Božjoj promisli mogu pojasniti.
Preporučujemo:
