“Jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodinov podignuti zastavu suprot njemu.” (Izaija 59,19 — Daničić)
Bog želi da svaki čovjek razumije svoju dužnost i odazove se pozivu radeći onako kako On želi, a ne prema vlastitom umovanju. Bog uvijek nagrađuje povjerenje svojeg naroda. Put k prijestolju milosti uvijek je otvoren. Bog vidi želje svojeg naroda jasno i u mraku ponoći koji ih okružuje, kao i usred podnevnog sjaja. Tražiti od Boga pomoć u svakom trenutku, u tome je naša sigurnost.
Kada nam Bog pruža svoju zaštitu i kaže za nas: “Vi ste moji pomagači”, ako hodite Gospodnjim putem, sigurni ste usred najvećih opasnosti. Kada Sotona pokušava prevariti dijete vjere i povjerenja, Bog podiže zastavu nasuprot neprijatelju u korist onih koji svjesno rade u skladu s Njim. Zastava koju podiže Njegov je Zakon. Oni koji postupaju pravedno, imaju stalno prisutnog Prijatelja koji će im se naći u nevolji. U svakom trenutku potrebe, teškoće i opasnosti, On je blizu njih. Kada su u kušnji, On se predstavlja kao njihova obrana govoreći: “Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.”
Gospodin vidi stvari drugačije nego što ih vidi čovjek. Oni koje On najviše voli i poštuje često su predmet poruge i ismijavanja neprijatelja. On želi da naučimo da nećemo zadobiti uspjeh u radu slijedeći kriterije svijeta ili promišljanja ljudskih bića. …
Licemjerje i prijetvornost neće proći kod Boga. Sve što činimo odigrava se pred očima nebeskih bića. Sve misli našeg uma i sve težnje duše poznate su Onome s kojim moramo surađivati. Pobjede koje duša zadobije ne mjere se vanjskim izgledom niti ljudskim pohvalama, već valjanošću, milošću, nježnom suosjećajnošću i čvrstom odanošću Božjem zakonu. …
Bez obzira na sjajno svjetlo koje mu obasjava put, Božji narod je u opasnosti da krene za običajima svijeta. …
Budimo odani onome što jesmo. Podignimo zastavu na kojoj je napisano: “Božje zapovijedi i vjera Isusova.” (Letter 99, 9. srpnja 1900., liječniku u Australiji)