Zašto Bog dopušta uznemirujuća iskustva

5. 06. 2019.

“Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen.” (Jeremija 48,11)

Moab nije znao ni za kakvo uznemiravanje i narod je slabo napredovao u moralnom i duhovnom pogledu. “Zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen.” (Jeremija 48,11)

Jednoličan život nije najpovoljniji za duhovni rast. Neki mogu dosegnuti najviše mjerilo duhovnosti jedino promjenom ustaljenog reda stvari. …

Bog želi da se ljudska bića prisnije povežu s Njim. Zato ih udaljava od njihovih prijatelja i poznanika. Kada je pripremao Iliju za preobraženje, selio ga je iz mjesta u mjesto kako bi napustio putove i navike koje je prethodno slijedio, kako se ne bi mogao skrasiti u nekoj zavjetrini i tako ostao bez moralne veličine i duhovne snage. Božja namjera bila je da Ilijin utjecaj bude sila koja će mnogim dušama omogućiti savršenije iskustvo.

Oni kojima nije dopušteno da miruju, koji moraju stalno biti u pokretu postavljajući svoje šatore večeras na jednom a sutra uvečer na drugom mjestu, neka imaju na umu da ih Gospodin vodi i da je to Njegov način da im pomogne izgraditi savršen karakter. U svim promjenama koje se od nas zahtijevaju, Boga treba prepoznati kao našeg Suputnika, našeg Vodiča, naše Uporište i naš Oslonac. Uvijek trebamo biti u pokretu, napredovati u znanju i tako ćemo sve više upoznavati Gospodina. Svjetlo kojim nas vodi On će urediti kao zoru (vidi Hošea 6,3).

Gospodin na razne načine ispituje i provjerava svoj narod. On uvijek iznova uvodi promjene da bi vidio hoće li oni koji Mu služe držati Njegove zapovijedi. Kad u svojoj providnosti sagleda da su za izgradnju karaktera nužne promjene, On prekida miran tijek života. Tada zapovijeda da nastupi promjena, kako Njegov sluga ne bi zastao u razvoju prateći ustaljeni red stvari.

Mi živimo u vrijeme kad je potrebno odlučno, posvećeno djelovanje. Kristovi sljedbenici trebaju učiniti sve što mogu jer će se neprijatelj truditi iz sve snage da duše spriječi u primanju istine. … Usprkos tome, Božje djelo se mora nastaviti. Mi trebamo sijati pokraj svake vode iako znamo da će mnogi nastojati ugušiti svjetlo istine. (Letter 59, 5. lipnja 1901. — Pismo A. G. Daniellsu)