Biblija je najstarija knjiga na svijetu i bila je najpopularnija knjiga davno prije no što su izdavači počeli voditi liste bestselera. Različita biblijska društva u svijetu danas prodaju ili poklanjanju više od dvadeset milijuna primjeraka godišnje. Biblija ili njezini dijelovi danas su dostupni na više od 2200 jezika.
Budući da su znanstvenici u proteklih nekoliko tisuću godina ispitali svaku riječ u Bibliji i da su izvršili ispitivanja u biblijskoj arheologiji, povijesti i drevnim jezicima u kojima je pisana, pomislili biste da su se dosad složili u pogledu na njezino podrijetlo, značenje i pouzdanost.
Međutim istina je sasvim suprotna. Neki vjeruju da je Bog diktirao svaku riječ u Bibliji. Drugi kažu da nije ništa više od zbirke drevnih usmenih predaja. Neki vjeruju da su u Bibliji zabilježeni apsolutno istiniti događaji, a drugi je smatraju zbirkom mitova i legendi.
Otuda i ovo pitanje: Možemo li se pouzdati u Bibliju? što se mene tiče, odgovor je odlučno da, i to iz najmanje triju razloga.
Arheologija
U jednom ili drugom trenutku skeptici su postavljali upitnim povijesnost gotovo svakog događaja u Bibliji. Međutim, tijekom posljednjih stotinu godina arheološki dokazi su jedan za drugim potvrdili biblijske izvještaje. Spominjemo samo nekolicinu njih.
Danielov Baltazar. Daniel izvješćuje da je Baltazar bio babilonski kralj u vrijeme kad su Perzijanci osvojili Babilon. Sve do kasnih 1800-tih sve su liste babilonskih kraljeva tvrdile da je posljednji babilonski kralj bio Nabonid. To je sumnjičave znanstvenike navelo na zaključak da je Baltazar izmišljena ličnost koju je Daniel smislio. Međutim, glinene tablice pisane klinastim pismom[1]otkrivene od 1860. naovamo jasno pokazuju da je Baltazar bio suvladar – dijelio je prijestolje – sa svojim ocem Nabonidom. Poznato je da se Nabonid u vrijeme osvajanja Babilona nalazio na drugom kraju zemlje i da je u Babilonu kraljevao Baltazar.
Jedan od znanstvenika o tome se očitovao ovako: “Od svih nebabilonskih izvještaja koji opisuju prilike krajem Novobabilonskog Carstva, peto poglavlje Daniela je, što se tiče točnosti izvještaja o događajima, odmah do literature pisane klinastim slovima.” [2]
Kralj David. David je još važnija biblijska ličnost koju su skeptični znanstvenici godinama smatrali izmišljenom osobom. Međutim, nedavna arheološka iskapanja otkrila su ispisani djelić kamena na kojem se moglo pročitati riječi “Davidov dom” – nepobitno spominjanje kraljevske dinastije koju je osnovao David. Govoreći o ovom otkriću australijski znanstvenik Ian Wilson je rekao: “Jednim je jedinim potezom natpis iz Tel Dana pretvorio biblijskog Davida iz osobe koja je pripadala legendi gotovo kao i engleski Kralj Arthur u povijesnu ličnost.” [3]
Četiri Evanđelja. Arheološka otkrića sve više podupiru povijesne i geografske tvrdnje četvorice pisaca koji su zabilježili Isusov život: Mateja, Marka, Luke i Ivana. Između ovih otkrića su i ova:
Ivan spominje zgradu nazvanu Bethezda u Jeruzalemu u kojoj se nalazio ribnjak. Arheološka su iskapanja otkrila zgradu koja u cijelosti odgovara Ivanovom opisu. [4] Arheolozi su našli, po svemu sudeći, luksuznu kuću Kaife, velikog svećenika koji je predsjedao Isusovom suđenju. Tu je veliko dvorište, u kojem će se Petar triput odreći Krista, i zgrada dovoljno velika da se održi suđenje. [5]
Arheolozi su iskapanjem u Jeruzalemu naišli na grob iz prvog stoljeća, u kojem su bili ostaci čovjeka čije su kosti pokazale da je bio klinovima obješen za zapešće. [6]
Uz to je jedan veliki klin još uvijek stajao u jednom od skočnih zglobova. Arheologija potkrepljuje moju vjeru da je Biblija stvaran povijesni zapis, a ne zbirka mitova, kako me u to uvjeravaju skeptici.
Proroštvo
Moju vjeru u Bibliju također potvrđuje nekoliko njezinih proročanstava, a posebno dva od njih.
Povijest svijeta unaprijed prikazana. Liberalni znanstvenici tvrde da Danielova knjiga nije pisana u šestom stoljeću prije Krista, kad su se zapisani povijesni događaji stvarno odigrali, već tek u drugom stoljeću prije Krista. Jedan od glavnih razloga za takvu tvrdnju jest to što je Daniel prorekao ne samo pad Babilonskog Carstva već i carstva koja će mu slijediti: Perzije, Grčke i Rima.
Rim nije došao na vlast sve do drugog stoljeća prije Krista, dok su se događaji u Danielovoj knjizi zbili u šestom stoljeću. Očito je bilo nemoguće da prosječan čovjek koji živi u šestom stoljeću prije Krista točno prorekne političke sile koje će vladati mediteranskim svijetom četiri stotine godina kasnije. To je jedan od razloga što liberalni znanstvenici, koji odbacuju sve što je nadnaravno – uključujući nadahnutost Biblije, smatraju da je Danielovo proročanstvo napisano u drugom stoljeću.
Međutim, Daniel nije samo prorekao da će Babilonskom Carstvu slijediti Perzija, Grčka i Rim, već je prorekao da će nakon Rimskog Carstva slijediti nekoliko, a ne jedno kraljevstvo. Takozvana “barbarska” plemena iz Sjeverne Europe upala su tijekom četvrtog i petog stoljeća u Rimsko Carstvo te izazvala njegov raspad; tako su nastali mnogi narodi na koje je Europa danas podijeljena. Očito je, čak ako je Daniel svoje proročanstvo napisao u drugom stoljeću prije Krista, kako to tvrde skeptični znanstvenici, on u to vrijeme nikako nije mogao znati da će se Rim raspasti na današnje europske zemlje. Ovo je za mene potvrda da je Bog Danielu dao nacrt povijesti svijeta koja je za njega bila budućnost, točno onako kako tvrdi Biblija.
Datum Isusove službe. Još značajnije je Danielovo proročanstvo o godini u kojoj je Isus otpočeo svoju službu. Prema Danielu 9,25: “Od časa kad izađe riječ: ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kneza Pomazanika (Isusa): sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice.” To je ukupno 69 sedmica, odnosno 483 dana.
Znanstvenici se uglavnom slažu da sedmicu u Danielovoj knjizi treba razumjeti kao “sedmicu godina”, odnosno da jedan dan predstavlja godinu, što je ukupno 483 godine. Babilonci su razorili Jeruzalem i odveli većinu stanovništva u sužanjstvo u Babilon. Tri su perzijska vladara izdala dekrete kojima se Židovima dopuštalo da se vrate u svoju domovinu, ali jedini kojim je naređena obnova Jeruzalema kako to zahtijeva Danielovo proročanstvo izdao je kralj Artakserks 457. godine prije Krista. Jednostavno računanje pokazuje da je Danielovih 483 godine završilo 27. godine poslije Krista. [7]
Isus je pomazan za službu u vrijeme kad Ga je krstio Ivan Krstitelj; zahvaljujući točnom kronološkom podatku što nam ga daje Luka, [8] znamo da se Isus krstio 27. godine. Tako je Daniel prorekao godinu u kojoj će Isus otpočeti svoju službu. Ovaj snažan dokaz pokazuje da se mogu pouzdati u Bibliju kao vijest Božju, a ne ljudsku.
Osobno iskustvo
No koliko god arheologija i proroštvo bili dojmljivi u potvrđivanju vjerodostojnosti Biblije, za mene je najvažniji dokaz ono što je Biblija izvršila u mom vlastitom životu.
Biblija nam u svom Starom i Novom zavjetu prikazuje Boga koji nas voli i oprašta nam. Stari zavjet otkriva Boga koji je “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost
tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup”. [9]
Isus je u Novom zavjetu rekao da “Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu”.[10]
A Pavao, nedvojbeno najveći teolog svih vremena, rekao je kako Bog ne zahtijeva da prije no što nas primi nadvladamo svoje grijehe. On nam prvo oprašta, a onda pomaže da svoje grijehe pobijedimo. [11]
Meni je takav Bog potreban. Ja sam pogrešiv čovjek i ponekad osjećam veliki teret krivnje zbog svog pogrešnog ponašanja koje je posljedica nedostataka u mom karakteru.
Međutim, Bog mi ne samo oprašta. On mi pomaže da pobijedim ovisnosti i loše navike koje bi mi inače upropastile život. Pavao je rekao da je evanđelje – Radosna vijest o Isusu – “sila Božja za spasenje svakomu vjerniku” tako da bi se “u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona”. [12]
A to je stvarno istina. Ustanovio sam da, kad svoj život predam Bogu, On u mene stavlja snagu koja mi omogućuje da iz dana u dan živim sve sličnije idealnom životu koji mi Biblija prikazuje. Ovo se zapravo događa radikalnom promjenom mog uma, mojih emocija i mojih prioriteta – ono što Pavao naziva preobrazbom uma. [13]
A za mene je to najveći dokaz da se mogu pouzdati u Bibliju. A možete i vi.
Marvin Moore
(preuzeto iz časopisa Znaci vremena, 3/2002., Zagreb.)
_____________________________________________
- [1]Klinasto pismo bilo je drevni način pisanja kojim su se u vlažnu glinu klinom utiskivali znakovi. Kad se glina osušila pločica je predstavljala trajan dokument.
- [2]Ravmond R Doughertv, Nabonidus and Belshazzar (New Haven, Conn., 1929.), str. 216.
- [3]Ian VVilson, The Bible as Historv (VVashington, D. C., Regenery Publishing Inc., 1999.), str. 108.
- [4]Ivan 5,2
- [5]Matej 26,57.58
- [6]Zapešće se smatralo dijelom ruke
- [7]Datumi prije Krista računaju se unatrag – 457, 456, 455 itd. Oduzimajući 457. od 483. dobivamo 26. godinu poslije Krista. Budući da između 1. godine prije Krista i 1. godine poslije Krista nema nulte godine, moramo dodati jednu godinu; zato imamo 27. godinu
- [8]Luka 3,11-13
- [9]Izlazak 34,6.7
- [10]Ivan 3,17
- [11]Vidi Rimljanima 3,21-24.28. Opravdati znači oprostiti. Pavao želi reći da Bog od nas ne traži da budemo poslušni Njegovim zakonima prije nego što će nas opravdati, odnosno oprostiti nam.
- [12]Rimljanima 1,16; 8,4
- [13]Rimljanima 12,2