Vjera i zivot

Zašto trčim

Trčanje nije jedini način kretanja i tjelovježbe koji će vam donijeti višestruke dobrobiti. Ali moj život i zdravlje unaprijedilo je upravo trčanje. Svojim iskustvom želim poduprijeti ustrajnosti onih koji trče, posebno onih koji su tek počeli, i potaknuti one koji razmišljaju o trčanju, ali još oklijevaju — da jednostavno krenu.

Na internetu možete zapaziti članke poput “Kako krenuti s trčanjem”. Naći ćete i članke o metodici i tehnikama trčanja, o dinamičkim vježbama koje se izvode prije, ili statičkom istezanju nakon trčanja, o disanju tijekom trčanja ili vježbama za trup i ostale skupine mišića koje poboljšavaju kondiciju i trčanje. Preporučam da ih pročitate. Ali ja pišem iz osobnog iskustva. Mislim da je motivacija jedan od ključnih čimbenika za ustrajnost i uspjeh u trčanju, dok ono ne prijeđe u naviku koja postaje zadovoljstvo bez kojeg ne možete.

Razlozi koji su mene pokrenuli na trčanje

Slasne proslave u mojoj brojnoj obitelji pridonijele su da sam se počeo lagano “buckati”. Bio sam svjestan da imam najmanje deset kila previše. Istodobno, znao sam da se premalo krećem te sam se osjećao pomalo “trulo”. Nisam baš bio u nekoj poželjnoj kondiciji. Osim toga, česti bolovi u leđima i kralježnici te povremena uklještenja stvarali su mi neugodne poteškoće, te mi je ponekad i obuvanje cipela predstavljalo problem. Tumačio sam si da je to sve posljedica nepravilnog i prekomjernog sjedenja na poslu kojim sam se dugo godina bavio.

U mojim srednjim godinama promijenio sam životni poziv i započeo medijsku i pastorsku službu u Adventističkoj crkvi, uz studij teologije. Ali i sjedenje uz kompjutor i knjige nije najbolje djelovalo na moje zdravlje, kondiciju, težinu i kralježnicu. Mučila me i nesanica, kao posljedica poslova, učenja, pisanja članaka, seminarskih radova i priprema sadržaja za različite emisije i medije, jer sam ih često obavljao noću. O svojem osobnom dojmu ili osjećaju (ne)zadovoljstva kojeg sam imao zbog svega toga, i većih brojeva odjeće koju sam morao kupovati, neću niti govoriti.

Najveću promjenu u tim područjima života doživio sam, mogu reći bez ikakvog pretjerivanja, otkad trčim i primjenjujem tjelovježbu.

Kako sam krenuo s trčanjem

Nakon dosta razmišljanja i čitanja o negativnim posljedicama nedovoljnog kretanja te o važnosti i dobrobitima koje dolaze s uvođenjem određene tjelovježbe u životni stil i raspored, jednostavno sam donio odluku. Moram krenuti s nečim —  sad ili nikad! U istraživanju što bi za mene bilo najbolje i da mi donese rezultate koje želim, zaključio sam da bi to moglo biti — trčanje. Shvatio sam da je to aktivnost u kojoj ne ovisim o uplaćenim terminima u nekom klubu ili teretani. Mogu to činiti kad god i gdje god želim, što je za mene dosta važno zbog službe i obveza koje imam. Niti financijsko ulaganje nije veliko. Potrebne su samo kvalitetne tenisice i nešto dobre trkačke odjeće. Nabavio sam tu jednostavnu opremu, navukao je na sebe, pogledao se u ogledalo i rekao sam sebi: A sada: pokret! Ima nešto u tome kad se čovjek pripremi i opremi. Jednostavno osjećaš odgovornost i želju da kreneš.

Trčao sam za početak na obližnjoj atletskoj stazi primjenjujući kombinaciju hodanja i trčanja, o čemu sam čitao u člancima stručnjaka. Nisu to u početku bile velike udaljenosti. Dva, tri kilometra. Ali vrlo brzo sam prešao samo na trčanje, a udaljenosti su bivale sve veće. Uskoro sam mogao sasvim lijepo pretrčati pet kilometara. Naravno, nije uvijek bilo lako ustati, obući se i krenuti. Nije lako niti izdržati trčati kad um i tijelo traže da se stane. Zapravo, želio bih istaknuti da se prilikom trčanja uglavnom vodi borba između uma i tijela, ili između motivacije i osjećaja, a uspijevaju oni koji imaju jači um i motivaciju. Iznenadili biste se koliko tijelo može, ako su motivacija i um dovoljno jaki i ako svjesno nadvladaju osjećaje koji bi, zbog umora ili bolova, odustali. Naravno, to ne znači tjerati tijelo preko granica mogućeg. Um i razbor nam ponajprije služe da isplaniramo trening, da istražimo koliki je napredak dobar i da znamo kada trebamo stati. Ali poticajno je ako čovjek osjeti da može sve više, brže i bolje. Ja sam uživao u svakom i najmanjem uspjehu i pomaku u duljini i brzini trčanja. Za praćenje tih rezultata i održavanje motivacije u trčanju jako dobro služe brojne aplikacije na mobitelima i dostupne narukvice ili satovi koji prate rad srca, mjere vrijeme i udaljenost te ističu druge pojedinosti trčanja.

Svatko to može

Ne smatram da imam neki poseban dar, niti neke posebne sposobnosti za trčanje. Uvjeren sam da bi svatko mogao postići ono što sam i ja. Imao sam samo jaku odluku, motivaciju i “glavu”, a to je možda i najvažniji čimbenik za uspjeh. Nisam ostvario ne znam što, tijekom dvije i pol godine koliko se time bavim, ali sam ipak postupno i uporno došao do dobre kondicije, te na treninzima s lakoćom pretrčim deset do petnaest kilometara. Čak mi je i brzina sasvim dobra. Najbolji rezultat mi je deset kilometara za četrdeset i šest minuta. Ali nikad mi to nije bilo najvažnije. Istrčao sam i dva polumaratona od dvadeset i jednog kilometra. To su Zagrebački jesenski i proljetni polumaraton, a najbolji rezultat bio mi je jedan sat i pedeset minuta. Uspješno sam, dva puta, sudjelovao i na poznatoj humanitarnoj utrci Wings for Life u Zadru, pretrčavši šesnaest i sedamnaest kilometara. Bilo je i utrka na deset kilometara; UNICEF-ova Mliječna staza, dva puta, Zagrebački Noćni cener, Zagrebačka božićna utrka Advent Run i tako dalje. Trčao sam i utrku od petnaest kilometara Volim trčanje, na savskom nasipu, u kojoj sam čak osvojio treće mjesto u svojoj kategoriji, a bilo je i takozvanih “petica”, od kojih su me posebno radovale one humanitarne.

Na svim tim utrkama ima različitih trkača i trkačica. Onih mlađih i starijih, viših i nižih, mršavijih, ali i punijih. Očito je da svi mogu trčati, samo ako imaju dovoljno jaku želju, upornost i svijest da će njima samima to najviše vrijediti.

Dobrobiti trčanja

  • Osobna izgradnja

Jedna od velikih dobrobiti trčanja je osobna izgradnja koja se događa podsvjesnim preslikavanjem prilika s treninga na druge životne izazove. To što planiramo trening, što smo svjesni da nema napretka bez njega, što znamo da se moramo potruditi i boriti, uložiti vrijeme, biti strpljivi, uporni, dosljedni, ne gledati samo na svoju ugodu, izdržati ono što treba, sustavno pratiti napredak, biti pozitivan, istraživati kakav bi trening još mogao unaprijediti naše trčanje, pobijediti sebe, slušati druge iskusnije i bolje trkače te još mnogo toga, sigurno je nešto što može pridonijeti uspjehu i u drugim životnim područjima. Poslovni izazovi, odnosi u obitelji i društvu, obrazovanje, razvijanje korisnih vještina, učenje stranog jezika i još mnogo toga sigurno se lakše i bolje može ostvariti ako se primijene ova trkačka načela. Oni koji se bave trčanjem upravo to i rade, svjesno ili nesvjesno. Ali primjenuju svoj način borbe koji ne zna za odustajanje i predaju. Oni su spremni na žrtvu, pa i bol ako je potrebno, ali će dugoročno donijeti pozitivan rezultat.

Rekao bih da je osobna izgradnja velika dobrobit koja se ostvaruje trčanjem, i svime što to znači, te na taj način pridonosi boljitku življenja kroz zrele i pozitivne odgovore na različite životne izazove. 

  • Tjelesno zdravlje

Očita poboljšanja događaju se i u tjelesnom smislu. Ponajprije u smanjenju kilograma, a to je važna dobrobit za mnoge. Zatim u poboljšanju rada srca i krvožilnog sustava, što je vrlo važna dobrobit, jer je poznato da su bolesti ovog sustava prvi “tihi ubojica” u Hrvatskoj. O poboljšanju općeg zdravlja — psihičkog i fizičkog — snage, kondicije, imuniteta i mnogih drugih prednosti, nije potrebno niti govoriti. Sve to naglašavaju zdravstveni stručnjaci, a ja iznosim samo svoje osobno iskustvo. Osjećam se puno bolje, jače i zdravije, nemam više bolove u leđima, smanjio sam težinu za dvanaest kilograma i ublažio problem nesanice. Stekao sam dobru kondiciju, a srce mi, prema mjerenjima, radi kao da sam barem deset godina mlađi. Stubama ili za tramvajem mogu s lakoćom potrčati, a mogu i s manjom grižnjom savjesti pojesti omiljen obrok jer znam da pri svakom treningu potrošim najmanje tisuću kalorija. Primjenjujem i vježbe snage koje su dobrodošle i za trčanje.

Sve ovo, i više od toga, za mene su sasvim dovoljni razlozi da budem tjelesno aktivan, da vježbam, trčim i uživam u dobrom zdravlju i u srednjim godinama. No ima toga još.

  • Duhovni blagoslovi

Osjećam da je trčanje zapravo dragocjenih sat vremena u kojem mogu zastati u zahtjevnom ritmu života i trčeći razmišljati. Za mene je to “razgovor” s Bogom. To je vrijeme moje osobne molitve u kojoj se ponajprije zahvaljujem Bogu za mnoge prednosti koje mi daje. Za divnu obitelj, službu, za zdravlje, za tu mogućnost da trčim u svojim godinama i tom brzinom. Zahvaljujem nabrajajući i ostale blagoslove koje mi daje. Isto tako, kad postoje određene poteškoće, iznosim i to Bogu trčeći i plačući, ako treba. Molim Ga da mi pomogne u određenim kušnjama i borbama. Izlijevam Mu dušu i priznajem svoje pogreške tražeći oprost. Osjećam se uvijek nekako bliže Bogu pod tim nebom pod kojim trčim Njegovom snagom. Ponekad me preplave i osjećaji divljenja, zadovoljstva i zahvalnosti Bogu, kad gledam zalazak sunca ili druge prizore u prirodi, a često mijenjam “rute” kojima trčim.

Duhovni blagoslovi koje osjećam tijekom trčanja za mene su dragocjeni, s ničim drugim usporedivi, a nakon svakog takvog iskustva osjećam se obnovljeno, sretno, lagano i smireno. 

  • Društveni odnosi

Među trkačima vladaju odlični odnosi. To je velika društvena dobrobit. Trčanje nije sport u kojem se psuje, vrijeđa, gura ili udara. Trkači se međusobno cijene, podupiru, hrabre i razumiju, jer svi prolaze kroz slične borbe i iskustva. Postoje mnoga trkačka udruženja i škole trčanja, ali ljudi se i sami povežu te steknu mnoga prijateljstva. Dobrobit je to za cijelu društvenu zajednicu, koja se ostvaruje brojnim humanitarnim utrkama na koje se trkači vrlo rado odazivaju te svojim raspoloženjem i novčanim prilozima ohrabruju i pomažu potrebite.

Istaknuo bih dvije takve utrke na kojima sam sudjelovao. Jedna je bila “Za Milu”, teško oboljelu djevojčicu koja je ujedinila cijelu Hrvatsku u prikupljanju novčanih sredstava potrebnih za njezino liječenje, a druga “Za Mladena”, mladog čovjeka koji je već dvadeset godina potpuno oduzet i u stanju budne kome, od prometne nesreće koju je doživio kao devetnaestogodišnjak. On je iz obitelji u kojoj ima više trkačica, njegovih teta, s kojima sam se upoznao, pa mi je zato ova utrka bila posebno draga.

Društvena dobrobit trčanja u kojemu su uključene cijele obitelji doista je nešto neopisivo lijepo i uzbudljivo, nešto što razvija hormone sreće i zadovoljstva. Zato sam posebno sretan što sam za trčanje uspio oduševiti i svoju obitelj, posebno moja tri sina. Moja najmilija utrka do sada bila je 2018. godine kad sam na startu poznate međunarodne humanitarne utrke Wings for Life u Zadru bio sa sva tri moja sina, jednom snahom te uz cijelu skupinu prijatelja iz trkačkog tima Humanitarne organizacije ADRA Hrvatska. S istim timom idemo i ove godine u Zadar, o čemu je izvijestila i Hrvatska televizija koja je za emisiju “Zajedno u duhu” snimila naš trening na atletskoj stazi u Maksimiru. Na početku ovogodišnje utrke u Zadru, u kojoj će trčati devet tisuća trkača, prije Gun starta pjevat ću zajedno sa sinovima i Hrvatsku himnu.

Mnogi su me do sada znali ponajprije po glazbi i dugogodišnjem djelovanju s Gospel ansamblom Agape. I doista, uz obitelj, vjeru u Boga i službu u crkvi i medijima, glazba je najljepši i najvažniji sadržaj mog života. Ali sada svemu tome mogu dodati još i trčanje, koje je unaprijedilo sva ta područja mojeg života i donijelo mi još veću radost, bolje zdravlje, jaču kondiciju, snažnije odnose, višu osobnu izgradnju, širi osmijeh te dublju duhovnost. Eto, zato trčim!

Darko Kovačević, tajnik za odnose s javnošću Kršćanske adventističke crkve u Republici Hrvatskoj

 

Podijeli