“Iznese im drugu usporedbu: ‘S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posija ljulj po pšenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod, pokaza se i ljulj. I pristupiše sluge k domaćinu te mu rekoše: Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle ljulj? A on im odgovori: To je učinio neprijatelj. Sluge ga zapitaše: Hoćeš li da odemo i da ga počupamo? Ne — odgovori im — da ne biste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu. Ostavite oboje neka raste do žetve! U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moju žitnicu!’” (Matej 13,24-30)
Jeste li ikada primijetili da u crkvi vlada zbrka? Da ima nekih vjernika koji nisu ono što bi trebali biti? Da su neki od njih pravi licemjeri?
Usporedba o ljulju pomaže nam da shvatimo problem iz Božje perspektive. Ona u odnosu na usporedbu o četiri vrste tla ide korak dalje u objašnjavanju zašto je Isus odbačen. Dok vrste tla naglašavaju ćudljivost ljudske reakcije, usporedba o ljulju upućuje nas dalje od ljudskog djelokruga do natprirodne aktivnosti đavola, do sukoba između Krista i Sotone. Dakle, odbacivanje Isusa nije samo rezultat ljudske neodgovornosti, već i djelo đavola (neprijatelja u redcima 28.39).
Usporedba o ljulju također smješta djelovanje đavola i odbacivanje Krista i Njegovih načela ravno u crkvu. Isus je ispričao usporedbu kako bi pomogao kršćanima u sva vremena da shvate da crkva nije savršena. Ona je mješavina ljulja (prividnih kršćana) i pšenice (istinskih kršćana) i takvo će stanje vladati do žetve o drugom dolasku. To ne znači da neki korov ne bi trebao biti uklonjen putem isključenja iz crkve (vidi Matej 18,15-20), već da u većini slučajeva ljudsko prosuđivanje nije pouzdano za postupak uklanjanja korova.
I to nas dovodi do konačne pouke u usporedbi o ljulju: Bog nas nije postavio za suce svojoj braći i sestrama u crkvi, osim u slučajevima otvorenog grijeha. Zajednice su tijekom povijesti dijelili i uništavali oni koji su prisvajali Božje osobine sudeći drugima i osuđujući ih. Ne brinite se, kaže Isus, Bog će na kraju postaviti stvari na svoje mjesto. U međuvremenu, crkvu trebamo prihvatiti onakvu kakva će biti prema Kristovim riječima — ne potpuno savršena.
Preporučujemo:
