Zauzmite se za načelo

“Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja.” (Daniel 1,8)
Daniel je bio vrlo mlad kada je kao zarobljenik odveden u Babilon. Imao je oko petnaest ili šesnaest godina jer ga nazivaju “mladićem”, što znači da je još uvijek bio u mladim godinama. Zašto je Daniel odbio jesti za kraljevim raskošnim stolom? Zašto nije htio piti vino kada je ono po kraljevoj zapovijedi izneseno pred njega? On je znao da bi mu vino redovnom upotrebom počelo prijati, i da bi mu s vremenom postalo milije od vode. Daniel je mogao tvrditi kako za kraljevim stolom i po kraljevoj naredbi nije ni imao drugog izbora. Ali on i njegovi drugovi posavjetovali su se između sebe. … Vino je samo po sebi, zaključili su, zamka. Preko svetih spisa bili su upoznati sa sudbinom Nadaba i Abihua. Upotreba vina učinila je da ga oni zavole. Pili su vino prije službe u Svetištu i njihova su osjetila bila zbrkana. Nisu mogli uočiti razliku između svetog i običnog ognja. U tom stanju otupjelosti učinili su ono što je Gospodin onima koji obavljaju svetu službu izričito zabranio. … Pouke upućene narodu bile su pomno čuvane i često pretočene u pjesme koje su učili djecu, kako bi se ona na taj način mogla upoznati s važnim istinama. … Ovi mladi zarobljenici uzeli su u obzir i činjenicu da kralj prije objeda uvijek traži blagoslov obraćajući se svojim idolima i božanstvima. … Tim činom je, prema njihovim vjerskim učenjima, sva ta hrana bila posvećena poganskim bogovima. Sjediti za stolom za kojim se prakticira takvo idolopoklonstvo, smatrali su Daniel i njegova tri druga, značilo bi pokazati nepoštovanje prema nebeskom Bogu. … Mnogo toga bilo je obuhvaćeno tom odlukom. Na njih se gledalo kao na robove, ali su uživali posebnu naklonost zbog svoje inteligencije i naočite pojave. Ipak, zaključili su da bi svako pretvaranje, makar i sjedenje za kraljevim stolom i prihvaćanje vina, čak i ako ga ne popiju, značilo odricanje od njihovih vjerskih uvjerenja. … Iako se nisu željeli izdvajati, bili su na to prisiljeni jer bi u protivnom pokvarili svoje putove na babilonskom dvoru i bili izloženi svakoj vrsti kušnji u jelu i piću. Iskvareni utjecaji uklonili bi njihovu zaštitu, a oni bi osramotili Boga i narušili vlastiti karakter. (Manuscript 122, 1897.)