“Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod.” (Ivan 12,24).
U ovo vrijeme uočavamo potrebu da ljude privučemo Kristu. To će i njih privući jedne drugima u uzdanju, ljubavi i jedinstvu za koje se Krist molio u svojoj posljednjoj molitvi s učenicima i za učenike. To jedinstvo bilo je presudno za njihov duhovni rast. Ovaj svijet je bojno polje gdje sile dobra i zla vode neprekidan rat.
U vrijeme kad je Kristovo djelo izgledalo samo kao težak poraz, kad je Njegovim učenicima sve djelovalo beznadno, neki Grci su prišli učenicima rekavši: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” (Ivan 12,21) To pitanje pokazalo je Kristu koji se tada nalazio u sjeni križa, da će Njegova žrtva dovesti sve koji vjeruju u savršeni sklad s Bogom. Prinošenjem te žrtve pomirnice za ljudske grijehe, Kristovo kraljevstvo bit će usavršeno i proširit će se na čitav svijet. On će raditi kao Obnovitelj. Njegov Duh bit će posvuda.
Nitko od ljudi, čak ni od učenika, nije razumio narav Kristovog kraljevstva. Oni kao da nisu mogli povjerovati da Isus neće sjesti na Davidovo prijestolje, da neće ponijeti žezlo i slavno vladati kao svjetovni poglavar u Jeruzalemu pred svojim starješinama. …
Krist je čuo čežnjivi uzvik: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” Ti Grci predstavljali su narode, plemena i jezike koji će postati svjesni svoje potrebe za silom koja nadmašuje svaku ovozemaljsku silu. Za trenutak Krist se zagledao u budućnost. Čuo je glasove kako po čitavoj Zemlji objavljuju: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) To iščekivanje, ostvarenje Njegovih nada, ogleda se u Njegovim riječima: “Došao je čas kada će se proslaviti Sin Čovječji.” (Ivan 12,23) Ali svijest o načinu na koji će do tog proslavljanja doći, ni na trenutak nije napuštala Kristov um. Jedino Njegovom smrću svijet može biti spašen. Kao pšenično zrno, Sin Čovječji morao je pasti na zemlju, biti pokopan i ponovno oživjeti.
Prigodom svake žetve ponavlja se ova pouka o zrnu pšenice. Oni koji obrađuju zemlju, imaju uvijek pred sobom tu ilustraciju Kristovih riječi. Sjeme bačeno u zemlju donosi mnogo roda, a u svoje vrijeme bilo je posijano sjeme tog roda. Tako se žetva umnožava. Žetva križa s Golgote donijet će rod za vječni život. Razmišljanje o tome bit će prednost onih koji će živjeti u vijeke vjekova. S tom poukom Krist povezuje požrtvovnost koju mi moramo pokazati na djelu. (Manuscript 33, 6. travnja 1897. — “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa”)