Zidajmo na čvrstoj stijeni

“Nazidani na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.” (Efežanima 2,20)

Nitko ne treba smatrati poniženjem … da sebe predstavi kao onoga tko traži nešto više pred prijestoljem milosti. Vrata hrama treba otvoriti. Hram duše treba očistiti od moralne nečistoće, žrtvenike popraviti, dušu očistiti od sebičnosti, idole žrtvovati. …

Često zapažamo slučajeve mladih koji su zbunjeni naukom i službom Riječi u današnjim crkvama, jer one postupaju isto kao nekad židovski narod koji je “naučavao kao moju nauku zapovijedi ljudske” (Matej 15,9). … Biblija se u cjelini prihvaća kao Božja riječ, ali ne i kao u cjelini nadahnuta Riječ. Jedan učenjak sumnja u neke njezine dijelove, neki drugi mudar i navodno dobar čovjek dovodi u pitanje neku drugu njezinu knjigu, i tako nevjerovanje potajno osvaja umove mladih. Ubrzo potom znanje o istini slabi i u njihovoj vjeri dolazi do pometnje. Oni više ne znaju u što bi vjerovali. …

Ali kad pojedinac postavi svoje stope na čvrstu Stijenu — Krista Isusa kao svoj temelj, on prima obećanu silu iz Izvora sveg znanja, mudrosti i duhovne djelotvornosti pa će svi moći vidjeti kojoj strani on pripada — onima koji drže zapovijedi ili onima koji ih krše. Zastava Kneza Emanuela koja vijori nad njegovom glavom uspješno će odagnati svaku sumnju i svima dati do znanja da mi držimo Božje zapovijedi i imamo svjedočanstvo Isusa Krista. Ljubav Isusa Krista ima neodoljivu snagu. …

Življenje u skladu s biblijskom istinom izaziva izravnu i snažnu sklonost širenju i rastu. Svaka vrlina upotrebom postaje jača. Međutim, odvajanje od svjetovnih, varljivih utjecaja bolan je proces. Na svakom koraku napredovanja nailazimo na prepreke koje podiže Sotona i moramo se boriti s teškoćama, ali svladavajući te prepreke stječemo iskustvo, otvara nam se put i primamo svježe poticaje s Neba, a naša vjera biva potvrđena dok gledamo u Krista.

Kristova privlačnost pruža potpuno zadovoljenje. Preko Isusa Krista stječemo pravo na baštinu koja ne propada, ne kvari se i ne vene. Njegova se milost pokazala kao svedovoljna. Isusovo suosjećanje i ljubav pozivaju, osvajaju i privlače nas da slijedimo Njegove stope, da sve više upoznajemo Gospodina dok se ne uvjerimo da Mu je izlazak uređen kao zora. (Letter 128, 22. prosinca 1895. — Pismo Edsonu i Emmi White)