„Nadalje, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu da, prema pouci koju ste od nas primili – prema kojoj već i živite – kako vam treba živjeti i ugađati Bogu, sve više napredujete.“ (1. Solunjanima 4,1)
Mi čeznemo za tim da se u crkvi pokaže istinski kršćanski karakter; želimo da se njezini vjernici oslobode nemarnog duha, punog nepoštovanja; mi iskreno želimo da oni shvate svoje visoko zvanje u Kristu Isusu. Neki koji sebe smatraju kršćanima nastoje svim svojim snagama živjeti i djelovati tako da svoju vjeru preporuče ljudima moralnih vrijednosti i navedu ih da prihvate istinu. Međutim, ima i mnogo onih koji ne osjećaju nikakvu odgovornost da bar svoju dušu održe u Božjoj ljubavi i koji su, umjesto da budu na blagoslov drugima svojim utjecajem, da budu budni i da se mole, samo teret za one koji bi željeli raditi. …
Sadašnje vrijeme zahtijeva muškarce i žene čvrstih moralnih stavova, muškarce i žene koje neće oblikovati niti pokoriti nikakav neposvećeni utjecaj. Takve osobe će imati uspjeha u radu na usavršavanju kršćanskog karaktera zahvaljujući Kristovoj milosti koja im je dana u obilnoj mjeri. …
Nitko neće uspjeti u Božjoj službi ako cijelu svoju dušu nije unio u rad i ako sve ne smatra gubitkom osim savršenstva u spoznaji Krista. Oni koji se na bilo koji način ustručavaju, koji ne daju sve što imaju, ne mogu biti Kristovi učenici, a još manje Njegovi suradnici. Predanost mora biti potpuna. Otac, majka, žena i djeca, kuće i zemlja, sve što Kristov sluga ima, mora biti podloženo Božjem pozivu – stavljeno na sveti oltar. …
One koji s ozbiljnim istraživanjem Božje riječi i vatrenim molitvama traže vodstvo Njegovog Duha, Bog će voditi. Stup od oblaka vodit će ih danju, stup od ognja noću; sa stalno prisutnom sviješću o Božjoj blizini, oni će poštovati Njegov sveti Zakon. …
I zato, kao posebni Božji narod, uzdignimo mjerila kršćanskog karaktera da ne bismo izgubili nagradu koja će biti dodijeljena dobrima i vjernima. … Mi moramo raditi na svojem spasenju sa strahom i drhtanjem. Upravo će oni koji se čvrsto drže svoga povjerenja ustrajno do kraja, primiti vijenac besmrtne slave. … Jednostavnost, neporočnost, strpljivost, velikodušnost i ljubav trebaju postati karakteristike našeg iskustva. (Review and Herald, 3. lipnja 1880.)