“Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4)
Ivanova ljubav prema Učitelju nije bila samo ljudsko prijateljstvo, već ljubav grešnika koji se kaje, koji je osjetio da je otkupljen dragocjenom Kristovom krvlju. On je smatrao najvišom čašću da radi i strada u Gospodnjoj službi. Njegova ljubav prema Isusu navela ga je da voli sve za koje je Krist umro. Njegova vjera bila je praktična. Smatrao je da se ljubav prema Bogu treba pokazati u ljubavi prema Njegovoj djeci. Stalno iznova moglo se čuti kako govori: “Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.” (1. Ivanova 4,11) “Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. Ako netko tvrdi: Ljubim Boga, a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi.” (1. Ivanova 4,19.20) Apostolov život bio je u skladu s njegovim naučavanjem. Ljubav koja je sjala u njegovom srcu za Krista, nagnala ga je da uloži najozbiljniji, neumoran napor za svoje bližnje, pogotovo za svoju braću u kršćanskoj Crkvi. Bio je silan govornik, vatren i vrlo ozbiljan, a njegove riječi imale su snagu osvjedočenja.
Ljubav puna povjerenja i nesebične odanosti koja se pokazala u Ivanovom životu i karakteru, nudi pouke neizmjerne vrijednosti za kršćansku Crkvu. Neki bi ga mogli prikazati kao osobu koja neovisno o božanskoj milosti njeguje takvu ljubav; ali Ivan je imao ozbiljne karakterne mane: bio je ohol i častoljubiv, lako se vrijeđao, omalovažavao i ranjavao.
Dubina i žar Ivanove ljubavi prema Učitelju nisu bili uzrok Kristove ljubavi prema njemu, već posljedica te ljubavi. Ivan je želio biti sličan Isusu i pod preobražavajućim utjecajem Kristove ljubavi, postao je krotak i smjeran u srcu. Njegovo “ja” sakrilo se u Isusu. Bio je usko povezan sa Živim Trsom i tako postao dionikom božanske naravi. Takav će uvijek biti ishod zajednice s Kristom. To je pravo posvećenje.
U karakteru pojedinca mogu postojati izrazite mane: prgava narav, razdražljivo raspoloženje, zavist i ljubomora; pa ipak, ako netko postane istinski Isusov učenik, sila božanske milosti stvara od njega novo stvorenje. (Review and Herald, 15. veljače 1881.)
Za razmišljanje: Jesam li danas dopustio Isusu da ukloni nedostatke u mojem karakteru i mijenja moj život?
Preporučujemo:
