„Da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.“ (Titu 2,12.13)
O, kada bi naše srce bilo pod dubokim dojmom potrebe da živimo svetim životom kako bi svijet po nama mogao vidjeti da smo bili s Isusom i da smo učili od Njega. Vrijednost kršćanina ne ovisi o sjajnim talentima, ugledu obitelji ni velikim sposobnostima, već o čistom srcu – srcu koje, očišćeno i pretopljeno, odražava Božju sliku. Prisutnost Onoga koji je za nas dao svoj život čini dušu prekrasnom. … Samo su ljudi molitve ljudi sile. …
Nemojte dopustiti da vam sitnice zaokupljaju vrijeme i pažnju. Neka se vaš um bavi slavnim temama Božje riječi. Proučavanje tih tema dat će vam snagu koja će vas provesti kroz nevolje i teškoće posljednjih dana i dovesti vas tamo gdje ćete hoditi s Kristom u bjelini jer ste dostojni. Kada se proučava i sluša, Božja riječ postaje nam duhovni vodič i učitelj uz čiju se pomoć i najstrašniji oblici zla u nama mogu pokoriti disciplini Božjeg zakona. Kad bi nauk Božje riječi imao vrhunski utjecaj u našem životu, kad bi um i srce bili stavljeni pod njegovu obuzdavajuću vlast, zla koja sada postoje u crkvama i obiteljima ne bi u njima više nalazila mjesta. Tada bi se na obraćene domove izlili najčistiji blagoslovi pa bi se iz njih širili utjecaji koji bi Božji narod učinili silom na strani istine. …
Sada je vrijeme da bdijemo i molimo se, da odbacimo svako popuštanje svojim zlim sklonostima, da odbacimo svaku oholost, svaku sebičnost. Dragocjene trenutke koje mnogi isprazno troše treba provoditi u razmišljanju i molitvi. …
Na svoj dan krunidbe Krist neće kao svoje priznati one koji imaju bilo kakvu manu, nabor ili takvo što. Ali svojim vjernima darovat će krune neumrle slave. (Review and Herald, 24. studenoga 1904.)
Preporučujemo:
