“Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe.” (Matej 13,47)
Imamo obilje dokaza da u Božjoj crkvi korov raste zajedno s pšenicom. U crkvi ima iskrenih kršćana, ali i mlakih. Svi oni imaju priliku spoznati istinu. Božja riječ im se iznosi i oni dolaze za stol baš kao što je Juda došao na pashalnu večeru. I baš kao Juda, ni oni se ne hrane Riječju života. Nitko ih ne može prisiliti da jedu Riječ vječnog života — da obave temeljno djelo pokajanja kako bi mogli steći kršćansko iskustvo i postati ukorijenjeni i utemeljeni u istini. …
Ipak, ne smijemo biti pretjerano obeshrabreni zato što se i dobri i loši okupljaju u crkvi. Juda je bio ubrojen među učenike. Imao je svaku prednost koju čovjek može imati, ali Krist je znao da on, premda je slušao istinu i tako jasno izlaganje načela, nije primio istinu. Nije se hranio istinom. Istina nije postala dio njega. Njegove stare navike i običaji stalno su dolazili do izražaja. Međutim, Krist se nije poslužio nasilnim sredstvima da bi Judu odvojio od ostalih učenika. …
Svi koji žele iskreno služiti Bogu bit će dovedeni u zabunu. Ipak, ne razmišljajte o neuspjehu. Ne govorite o obeshrabrenju. Neka se svi ujedine u vršenju volje našega nebeskog Oca. … Ako smo kršćani, ne možemo slijediti svjetovnu politiku. “Pisano je” mora biti naše trajno opredjeljenje. Ne trebamo se povoditi za onim što rade bezbožni ljudi. …
Ljudi postupaju kao da im je dana posebna sloboda da ukidaju Božje odluke. Predstavnici visoke kritike postavljaju se na Božje mjesto i razmatraju Božju riječ, mijenjaju je ili odobravaju. Na taj se način svi narodi navode da piju babilonsko vino bluda. Ti su kritičari namjestili stvari tako da odgovaraju popularnim zabludama ovog posljednjeg vremena. Ako ne mogu zanijekati ili pogrešno primijeniti Božju riječ, ako je ne mogu podrediti ljudskim običajima, oni je jednostavno prekrše. …
Oni koji su izvršitelji Riječi bit će obilno blagoslovljeni. Kakav god križ morali nositi, kakve god gubitke trpjeti, kakvo god progonstvo propatiti, čak ako izgube ovozemaljski život, bit će im obilno nadoknađeno jer su osigurali život koji se može mjeriti s Božjim životom. Time što su izgubili život radi Krista, stekli su život koji traje u vijeke vjekova. Oni hodaju pod vodstvom Oca svjetla koji se ne mijenja kao varljiva sjenka. I vidjet će Njegovo lice i Njegovo ime bit će na njihovim čelima. (Letter 48, 21. siječnja 1897. — “Braći Daniellsu i Salisburyju”, vođama djela u Australiji)