Život pun sile

“Dok je dan, meni treba činiti djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.” (Ivan 9,4)
Kršćanski se život ne sastoji samo od pokornosti, strpljenja, poniznosti i ljubaznosti. Osoba može posjedovati ove dragocjene i korisne osobine a da ipak bude slaba i bez duha, i skoro beskorisna kada postao postane težak. Takvim osobama nedostaje pozitivnost i energija, čvrstina i snaga karaktera koje bi im omogućile da odole zlu i učinile ih silnima u Božjem djelu. Isus je naš primjer u svemu; On je bio najgorljiviji i najustrajniji radnik. Bio je koristan već od ranog djetinjstva. U dvanaestoj godini činio je djela svojega Oca. Između dvanaeste i tridesete godine, prije nego što je započeo javnu službu, bio je radno aktivan. U svojoj službi Isus nikada nije ljenčario. On je rekao: “Meni treba činiti djela onoga koji me posla.” Nesretnike koji su došli k Njemu nikada nije otpustio a da ih nije uslišao. Poznavao je svako srce i znao je kako treba odgovoriti na njegove potrebe. Ljubazne riječi tekle su s Njegovih usana da utješe, ohrabre i blagoslove i velika načela nebeskog kraljevstva iznošena su mnoštvu tako jednostavnim riječima da ih je svatko mogao razumjeti. Isus je bio tih i nesebičan radnik. On nije čeznuo za slavom, bogatstvom ili odobravanjem niti je težio za vlastitom udobnošću i zadovoljstvom. … Nije izbjegavao skrb i odgovornosti kao što čine mnogi koji danas tvrde da su Njegovi sljedbenici. … Kristovi zahtjevi za našu službu obnavljaju se svakog dana. Koliko god da je bila potpuna naša posvećenost na dan našeg obraćenja, to nam neće vrijediti ništa ako se ona ne obnavlja svakog dana, a svakidašnja posvećenost je svježa, iskrena i prihvatljiva Bogu. Pred nama ne stoje tjedni i mjeseci koje bismo Mu položili pred noge; sutra nije naše jer ga još nismo primili, ali danas možemo raditi za Isusa. Danas možemo položiti svoje planove i namjere pred Njega, da ih On preispita i odobri. … Danas je Božji dan i vi ste Njegovi uposleni sluge. (Review and Herald, 6. siječnja 1885.)